Oznaka nutritivne vrijednosti, koja se naziva i oznaka hrane, grafički je kvadrat postavljen na kutiju s pripremljenom hranom koji pokazuje nutritivnu vrijednost konzumnog proizvoda. Također daje tu vrijednost izraženu kao postotak dnevnih nutritivnih vrijednosti koje Uprava za hranu i lijekove (FDA) preporučuje za zdravu prehranu. Oznaka prehrambene vrijednosti je savezno propisan dodatak svakom prehrambenom proizvodu koji se trguje u međudržavnom prometu.
Oznaka nutritivne vrijednosti potrebna je na pripremljenoj hrani kao što su kruh, žitarice, konzervirana i smrznuta hrana, grickalice, deserti i pića. Nije obavezno za svježe sirovo meso i proizvode. Ako je na tim svježim proizvodima uključena nutritivna oznaka, proizvođač je to dobrovoljno dodao.
Podaci sadržani na naljepnici nutritivne vrijednosti standardizirani su za svu pakiranu hranu. Uključena je količina zasićenih masti, kolesterola, dijetalnih vlakana i drugih nutrijenata koji su od značaja za zdravlje. Također je uključena i hranjiva vrijednost izražena kao postotak preporučenih dnevnih vrijednosti. Veličina porcije navedena je na vrhu etikete, dok je u fusnoti naveden prosječni kalorijski unos za pojedinca i postoci dnevnih vrijednosti koje proizvod daje kako se uklapaju u ovaj unos.
Počeci označavanja hrane dogodili su se već 1862. godine kada je predsjednik Lincoln pokrenuo Odjel za poljoprivredu i Kemijski ured, koji će kasnije postati Uprava za hranu i lijekove. Početkom 1900-ih doneseni su Zakon o hrani i lijekovima i Zakon o inspekciji mesa. Obje su bile namijenjene zaštiti potrošača od neodgovorne proizvodnje i distribucije hrane.
Godine 1938. donesena je nova verzija Federalnog zakona o hrani, lijekovima i kozmetici. Zahtijevao je standarde identiteta i kvalitete hrane, kao i postavljao sigurne razine neizbježnih otrovnih tvari. Osim toga, zakon je postavio prihvatljivu razinu punjenja za spremnike, što znači da proizvođači ne mogu dopola napuniti spremnik kako bi zavarali potrošače da vjeruju da dobivaju više hrane.
Predsjednik Kennedy je 1962. godine predstavio Zakon o pravima potrošača. Time je proklamirano pravo potrošača na sigurnost, informiranost, izbor i saslušanje u odnosu na robu široke potrošnje. Slijedio je Zakon o poštenom pakiranju i označavanju iz 1965., koji je zahtijevao da svi proizvodi kojima se trguje budu pošteno i informativno označeni.
Godine 1990. donesen je Zakon o označavanju prehrambenih proizvoda i obrazovanju. Zbog toga je bilo potrebno da sva pakirana hrana ima oznake nutritivne vrijednosti i potvrdjuje sve zdravstvene tvrdnje kod ministra zdravstva i ljudskih službi. Ovaj zakon također je standardizirao osnovnu bijelu i crnu oznaku nutritivne vrijednosti koja se pojavljuje na hrani u 21. stoljeću, zajedno s definicijama pojmova kao što su “malo masti” i “lagano”. Savezna vlada Sjedinjenih Država održava ove standarde sigurnosti hrane i označavanja kako bi zaštitila potrošače od financijske i fizičke štete.