Obvezna obuka je svaka vrsta osposobljavanja koju zaposlenik mora pohađati kao sastavni dio svog posla. U mnogim područjima obvezna obuka mora se plaćati prema uobičajenoj plaći ili satu zaposlenika, jer bi u suprotnom poslodavci mogli zloupotrijebiti obveznu obuku kako bi dobili besplatnu radnu snagu. Kada je ova obuka neplaćena, radnik mora odlučiti je li posao vrijedan gubitka vremena i mogućnost da će poslodavac nastaviti iskorištavati potrebe radnika za poslom. Ponekad poslodavci uspiju zaobići pravila koja bi ih inače prisilila da plaćaju obuku, a te poslodavce treba izbjegavati.
Gotovo sve profesije zahtijevaju neki oblik obuke kako bi se svi zaposlenici pripremili za ispunjavanje svojih radnih obveza i pridržavanje politike tvrtke. Neki programi treninga su intenzivniji od drugih, neki traju nekoliko dana, a drugi samo sat vremena. Također je uobičajeno da zaposlenici prolaze kroz razdoblje osposobljavanja u kojem je obuka dio radnog dana, a zaposlenik se nadzire i pomaže mu na poslu. Bez obzira na metodu, ova obuka uvijek treba biti plaćena jer je to u biti posao koji se obavlja za tvrtku.
Općenito, važne radne dužnosti obuhvaćene su obukom. Često je to informacija koju tvrtka želi da zaposlenik zna toliko da je tvrtka spremna platiti zaposlenicima da to nauče. Ponekad su to sigurnosne informacije, ali jednako često su to informacije o politikama tvrtke.
Po definiciji, obavezna obuka je obavezna kao dio posla. Postoje i druge vrste obuke koje se jako preporučuju, ali nisu potrebne ili se mogu ponuditi samo zainteresiranim zaposlenicima koji žele postati vrijedniji za tvrtku. Bez obzira na to je li obuka izričito obavezna ili ne, osoba koja je otpuštena jer nije pohađala neplaćenu obuku u području u kojem se mora platiti obvezna obuka može imati mogućnost dobiti tužbu protiv tvrtke.
Postoje slučajevi u kojima bi radnik mogao obaviti obaveznu obuku bez primanja plaće, iako te slučajeve treba pažljivo razmotriti. Neke tvrtke svoje zaposlenike nazivaju izvođačima ili honorarcima kako bi im izbjegle plaćanje za pohađanje obveznih sastanaka i edukacija. Na primjer, na mnogim slobodnim pozicijama, radnik je dužan školovati se u programu tvrtke bez naknade kao preduvjet za službeno dobivanje posla. Ako je posao posebno poželjan, ponekad se može previdjeti upitna priroda ove obuke. Poslodavcu koji želi dobiti besplatnu radnu snagu od zaposlenika ne treba vjerovati, a rad za nekoga kome se ne može vjerovati uvijek je pun problema.