Oberov test se koristi za određivanje koliko je zategnut iliotibijalni pojas noge. Također može procijeniti kretanje zgloba kuka i fleksibilnost osobe. Iliotibijalna traka je ligament koji se proteže od zdjelice do koljena. Ako je previše nefleksibilan, pacijent može osjetiti bol tijekom testa. Takva zategnutost obično se javlja ako osoba puno trči ili vozi bicikl. Oberov test je fizički pregled, koji obično obavlja liječnik ili fitness trener.
Obično, na početku Oberovog testa, pacijent leži na boku, bilo na stolu za pregled ili na podstavljenoj površini poda. Trebao bi ležati na strani koja ne boli. Na primjer, ako ga boli desno koljeno, trebao bi ležati na lijevoj strani. Zatim savija nogu pod kutom od 90°, u kuku. Noga također treba biti savijena pod kutom od 90° u koljenu, tako da noga bude u obliku ‘L’.
Za izvođenje testa ispitivač mora stajati iza pacijenta. Liječnik bi trebao staviti ruku na kuk kako bi je držao mirno i spriječio da se okrene. Natkoljenica pacijenta tada treba biti savijena u koljenu, ali neutralna u kuku za početak. Liječnik bi tada trebao abducirati nogu ili podići bedro prema gore.
Oberov test utvrđuje je li iliotibijalni pojas prečvrsto kontrahiran. Zdrava noga trebala bi se sama vratiti u početni položaj. Međutim, ako je ligament previše čvrst, pacijentova noga će ostati u abduciranom položaju čak i nakon što liječnik odmakne ruku. Tijekom pregleda pacijent može osjetiti bol u predjelu koljena ako postoji problem.
Ako pregled otkrije da pacijent ima čvrstu iliotibijalnu traku, možda će biti potrebno dodatno testiranje kako bi se dijagnosticirao problem i započeo plan liječenja. Liječnik će obično uzeti pacijentovu punu anamnezu i pregledati koljeno da vidi je li osjetljivo ili natečeno. Ako su potrebni daljnji testovi, može se provesti MRI kako bi se utvrdilo je li ligament zadebljan ili ispunjen tekućinom, što se često događa kada pacijent ima sindrom iliotibijalne trake.
Nakon što su rezultati Oberovog testa i svi daljnji pregledi gotovi, stanje se može liječiti kombinacijom fizikalne terapije, za istezanje i popuštanje ligamenta, te lijekovima za smanjenje bilo kakve upale. Obično pacijent mora smanjiti trčanje tijekom liječenja. Možda će moći izvoditi druge vježbe, poput plivanja, dok čeka da mu se simptomi poboljšaju.