U lingvistici, obilježjenost je pojava koja se odnosi na odnos između dvije ili više riječi. Stručnjaci o tome govore kao o asimetriji koja lingvistima pomaže razumjeti kako se koriste različiti jezici. Ova evaluacija riječi i izraza odnosi se i na gramatičke i na semantičke razlike, a također uključuje i procjenu fonologije riječi.
Mnogi od najosnovnijih primjera obilježenosti uključuju neke suprotne riječi koje zrcale jedna drugu na specifične načine. Na primjer, može se reći da skup riječi u kojima se jedna ili druga sastoji od prefiksnog oblika svog pratioca ilustrira obilježjenost. Uobičajeni primjer je skup riječi “sretan” i “nesretan”. U ovom se primjeru kaže da je riječ “nesretan” označena svojim prefiksom koji je čini suprotnom riječi “sretan”. Zanimljivo je usporediti još jedan skup riječi, “sretan” i “tužan”, gdje se ne primjećuju fenomeni obilježavanja jer nijedna od njih nije definirana njihovim suprotnostima.
U gornjem primjeru, prefiks “un” označava riječ. Ostali prefiksi koji se koriste za označavanje riječi uključuju “dis-“, “pre-” i “ir-“. Sve ovo može postaviti slične primjere u kojima suprotni oblik riječi dobiva prefiks.
Drugi oblici obilježenosti uključuju par riječi gdje se jedna od riječi češće govori od druge. Skup suprotnosti s jednim formalnim pojmom i jednim žargonskim izrazom mogao bi se promatrati kao slučaj obilježenosti. Još jedan dobar primjer ovog načela su riječi s rodom gdje jedan rod može biti osnovni oblik riječi, a obraćanje drugom rodu dodaje sufiks. Na primjer, u skupu riječi “pjesnik” i “pjesnikinja”, riječ “pjesnikinja”, koja se odnosi na žensko, označena je sufiksom “-ess”.
Neki stručnjaci također na ovaj način objašnjavaju obilježenost; kažu da fenomen ukazuje na izbor značenja. Promatranje koja se od para suprotnih riječi najviše koristi pokazuje lingvistima kako ljudi cijene dvije riječi u paru. Tamo gdje je netko favoriziran, to može otkriti puno o antropologiji jezične grupe, također je njezina psihološka upotreba semantike. Neki stručnjaci sugeriraju da procjenom obilježenosti istraživači mogu iskopati mnogo temeljnih društvenih uvjeta društva, ispitujući što se u tom društvu smatra “normalnim”, a što abnormalnim.