Obiteljski diskurs je svaka pismena ili govorna komunikacija između članova obitelji. Osim toga, nije ga lako definirati jer svaka obitelj ima različite standarde i metode komuniciranja. Zapravo, to je dio onoga što obiteljski diskurs čini tako intrigantnim – lingvisti žele razumjeti zašto ljudi komuniciraju drugačije s obzirom na sličan obiteljski sastav.
Diskurs prisutan u obiteljima nipošto nije ograničen samo na obiteljske teme. Obiteljski diskurs može uključivati sve, od uputa do osnovnih informacija o tome što je član obitelji učinio ili namjerava učiniti. Također može uključivati podatke o tome što član obitelji želi ili želi, ili čak informacije o politici, filozofiji i sukobima. Svaka tema koju član obitelji želi uvesti u pisanu ili govornu komunikaciju je poštena igra.
Obiteljski diskurs zanimljiv je lingvistima jer se obitelji često promatraju kao mikrokozmos društva u cjelini. Proučavajući obiteljski diskurs, lingvisti dobivaju neke naznake o tome koji društveni konstrukti diktiraju pisanu i govornu komunikaciju u obiteljskoj jedinici. Ovo nije sasvim savršena umjetnost, jer obitelji nisu ograničene na jednu određenu regiju – događa se neka kulturološka miješanja. Ponekad se događa da proučavanje obiteljskog diskursa daje uvid u kulturu iz koje je obitelj proizašla, a ne u kulturu u kojoj se trenutno nalazi.
Drugi razlog zašto lingvisti proučavaju diskurs u obiteljima jest taj što psiholozi vide obitelj kao sastavni dio oblikovanja individualnog identiteta. Način na koji osoba komunicira s članovima svoje obitelji ima ogroman utjecaj na to kako vidi sebe. Manipulirajući obiteljskim diskursom, teoretski je moguće usmjeravati kako se osoba razvija.
Pisani i govorni diskurs u obitelji otkriva informacije o ulogama svakog člana obitelji. Na primjer, ako majka stalno govori drugim članovima u čemu su dobri ili ih hvali, lingvist bi mogao utvrditi da je jedna uloga koju majka obavlja “ohrabrujuća”. Na isti način, ako muž rutinski pita što treba učiniti ili što treba dovršiti, lingvist bi mogao vidjeti muža kao obiteljskog “organizatora zadataka” ili “menadžera”.
Obitelji se prilagođavaju svojoj okolini ili samostalno, pa se obiteljski diskurs mijenja s vremenom. Dobar primjer je kako roditelji s vremenom uključuju svoju djecu u razgovore sa sve zrelijim sadržajem kako djeca stariju. Način na koji se obiteljski diskurs predstavlja također se mijenja, a tehnologija često otvara put modifikacijama. Na primjer, obitelji sada koriste mobilne uređaje kako bi “pratile” jedni druge, tražili pomoć ili održavale odnose jake na daljinu – u dobru i zlu, obiteljima je lakše sudjelovati u manje interakcije licem u lice nego u prošlost.
Upozorenje za diskurs u obiteljima je da postoji rasprava o tome što zapravo čini obitelj. Za neke ljude, obitelj se odnosi samo na krvne srodnike, točnije bliske rođake kao što su roditelji ili braća i sestre. Za druge ljude, obitelj se odnosi na ljude s kojima osoba živi i koji pružaju osjećaj ljubavi, povezanosti i pripadnosti. To je zanimljivo jer implicira da obiteljski diskurs uključuje neke specifične karakteristike koje bi trebale biti prepoznatljive u usporedbi s drugim diskursom. Međutim, prepoznavanje ovih osobina nije tako jednostavno jer su različite obitelji pod utjecajem vrlo različitih kulturnih konstrukata i stoga ne koriste uvijek jezik niti se ponašaju na isti način.