Obiter dicta su primjedbe iznesene na sudu ili u pisanom obliku od strane suca koje mogu biti dio mišljenja ili presude, ali same po sebi nisu pravno značajne; to jest, prosudba ili mišljenje u koje su uključeni stajali bi sami po sebi bez njih. Sam izraz je latinski, množina od obiter dictum, i obično se prevodi kao “nešto rečeno u prolazu”. Pronađene u svim sudskim izjavama osim u najkraćim, ove su primjedbe rutinski dio sudske prakse diljem svijeta.
Kada sudac donese presudu, mišljenje ili drugu izjavu, to je obično izraženo u prozi, posebno kada je riječ o presudi ili rečenici, i sastoji se od mnogo više od jedne ili dvije rečenice u kojima se izlaže presuda ili rečenica. Većina sudskih izjava uključuje jedno ili više objašnjenja odluke, sučevo iznošenje činjenica o predmetu, tumačenje tih činjenica, način na koji su sudovi u prošlosti postupali s tim činjenicama, itd. Oni također mogu pregledati i protumačiti izvedene dokaze te istražiti njihov odnos s ostalim pitanjima u predmetu. U mnogim slučajevima koristit će druge primjere i analogije kako bi se izrazili i objasnili. Ovi primjeri i analogije su obiter dicta koji mogu olakšati razumijevanje mišljenja bez dodavanja.
Kada sud ima više članova i izda se neslaganje, samo neslaganje također ima status obiter dicta jer je to izjava suda koja nema službenu pravnu težinu. Iako sami po sebi nemaju nikakvu pravnu težinu, obiter dicta se ponekad citira u kasnijim mišljenjima i odlukama, bez obzira na to jesu li identificirani kao takvi ili ne.
Iako nemaju službenu pravnu težinu, obiter dicta može biti utjecajan. Na primjer, sudac pri izricanju kazne može ukazati na određene elemente kaznenog djela ili povijest osuđenika koji opravdavaju oštru ili blagu kaznu. Ove izjave općenito nisu potrebne za izricanje kazne, te su stoga obiter dicta, ali će ih ubuduće temeljito proučiti i tužitelji i branitelji koji iznose predmete pred tim sucem. Drugi primjer značaja obiter dicta su slučajevi u kojima sudovi odbijaju prihvatiti predmet zbog nenadležnosti. Nakon što su odbili odlučiti o meritumu, sudovi ponekad daju primjedbe na meritum predmeta. Ove primjedbe nemaju službeni status, ali su još uvijek značajne kao službene izjave suda.
Obiter dicta može biti utjecajan i u nedostatku prave odluke. Sudac Vrhovnog suda SAD-a Morrison Waite je 1886. dao neke primjedbe prije usmenih argumenata u jednom slučaju. Njegove su primjedbe uhvaćene i uključene u transkript slučaja, te su od tada postale osnova za pravnu doktrinu da “pravne osobe” – to jest, neljudske pravne osobe poput korporacija i partnerstava – imaju pravo na zaštitu 14. Ustava SAD-a. Amandman.