Obliquity je filozofski izraz koji označava čin postizanja cilja neizravnim, a ne izravnim sredstvima. Ova filozofska teorija ima implikacije i u poslovnom svijetu iu osobnim životima ljudi. Najjednostavnije rečeno, teorija nagiba kaže da su čimbenici koji uzrokuju bilo koji događaj toliko brojni i složeno povezani da se nijedan događaj ne može pripisati niti jednom čimbeniku. Stoga izravna akcija prema ostvarenju cilja kao što je zarada novca ili gubitak težine može, ali i ne mora povećati vjerojatnost postizanja tog cilja. Na taj je način nagnutost slična teoriji kaosa. Ovaj izraz ima drugačije značenje kada se primjenjuje na znanost.
Poslovni pisac i ekonomist John Kay je kroz svoje spise i predavanja javnosti iznio ideju oblikviteta. Tvrdi da je pojam nagiba posebno koristan u pothvatima koji ovise o postupcima drugih ljudi, koji mogu biti vrlo nepredvidivi, te u suočavanju s teškim problemima. Kay koristi primjere iz povijesti kako bi potkrijepio svoju tvrdnju, posebno borbene strategije koje su se pokazale uspješnim u raznim ratovima, kao i primjere pronađene u prirodi. Kay navodi da se šumski požari, na primjer, ne mogu boriti na jednostavan način i da su pokušaji da se to učini, poput politike “nulte tolerancije” Službe nacionalnih parkova, propali.
Isprva je Služba nacionalnih parkova pokušala ugasiti svaki požar, ma koliko mali, koji je buknuo u njegovim šumama. Međutim, neuspjeh ove politike doveo ih je do toga da su 1972. godine odlučili ugasiti sve požare koje je stvorio čovjek, ali dopustiti požare koji se javljaju u prirodi. I to je propalo katastrofalno, jer su, prema Kayu, te akcije bile previše izravne. Konačno, Služba nacionalnih parkova odlučila je raditi od slučaja do slučaja kako bi spriječila šumske požare, dopuštajući čuvarima da koriste vlastitu prosudbu o tome kako odgovoriti na svaki požar. Ovdje je, tvrdi Kay, teorija nagnutosti na djelu; ova prilično zaobilazna, neplanirana strategija pokazala se najučinkovitijom u držanju šumskih požara pod kontrolom.
Kay navodi da su posao, zajednice, pa čak i ljudsko tijelo složeni sustavi i stoga se ciljevi koji ih uključuju ne mogu uspješno ostvarivati s jednostranim fokusom. Kay također navodi uspjeh Sama Waltona, osnivača Wal-Marta, kao primjer zablude. Walton je jedan od najbogatijih ljudi svog vremena; međutim, bogatstvo nikada nije bio njegov cilj. Slijedio je cilj imati kvalitetne trgovine, a time se posredno i obogatio. Kay kaže da to vrijedi za mnoge tvrtke; oni koji sami teže profitu rijetko ga ostvaruju.
Kako se onda uopće nadati da će postići cilj koji je prvenstveno za sebe, poput bogatstva ili sreće? Težite nečemu izvan sebe. Prema Kayevoj filozofiji, ako želite biti sretni, trebate težiti usrećiti druge, a vi ćete zauzvrat pronaći tu sreću za sebe.