Obrada govora je proces kojim se govorni signali tumače, razumiju i djeluju na njih. To se posebno odnosi na obradu ljudskog govora računalnim sustavima, kao u softveru za prepoznavanje glasa ili programima za pretvaranje glasa u tekst. Obrada govora važna je za mnoga područja kako za teorijsku tako i za praktičnu upotrebu, u rasponu od glasovne aktivacije i kontrole u telefonima do razvoja funkcionalne umjetne inteligencije u računalnim znanostima. Interpretacija i proizvodnja koherentnog govora važni su u obradi govora; neki problemi ipak daju prednost jedno drugom, budući da su potrebe primjene obrade govora vrlo različite.
Prepoznavanje govora jedan je od najvažnijih aspekata obrade govora jer je sveukupni cilj obrade govora razumijevanje i djelovanje na govorni jezik. Jedna uobičajena primjena prepoznavanja govora je jednostavna pretvorba govora u tekst, koja se koristi u mnogim programima za obradu teksta. Međutim, mnoge aplikacije zahtijevaju mnogo veću preciznost nego što je potrebna za softver za pretvorbu govora u tekst. Postoji veliki interes, na primjer, za korištenje prepoznavanja govora u vojnim zrakoplovima kako bi se smanjila odgovornost i naprezanje pilota. Da bi se postigla preciznost i točnost, potrebno je da govornik kalibrira softver za prepoznavanje prema vlastitom glasu i stilu govora.
Prepoznavanje govornika, još jedan element prepoznavanja govora, još je jedan vrlo važan aspekt obrade govora, iako još nije tako široko primijenjen kao opće prepoznavanje govora. Dok se prepoznavanje govora posebno odnosi na razumijevanje onoga što je rečeno, prepoznavanje govornika se odnosi samo na to tko govori. Provjera identiteta zvučnika može biti važna sigurnosna značajka za sprječavanje neovlaštenog pristupa ili korištenja računalnog sustava.
Druga komponenta obrade govora je prepoznavanje glasa, koje je u biti kombinacija govora i prepoznavanja govornika. Prepoznavanje glasa se događa kada programi za prepoznavanje govora obrađuju govor poznatog govornika; takvi programi općenito mogu tumačiti govor poznatog govornika s mnogo većom preciznošću od govora slučajnog govornika.
Druga tema proučavanja u području obrade govora je analiza glasa. Analiza glasa razlikuje se od ostalih tema u obradi govora jer se zapravo ne bavi jezičnim sadržajem govora. Prvenstveno se bavi govornim obrascima i zvukovima. Analiza glasa mogla bi se koristiti za dijagnosticiranje problema s glasnicama ili drugim organima povezanim s govorom uočavanjem zvukova koji upućuju na bolest ili oštećenje. Zvučni i stresni uzorci također se mogu koristiti kako bi se utvrdilo govori li pojedinac istinu, iako je ova upotreba glasovne analize vrlo kontroverzna.