U mnogim zemljama svijeta osoba koja je optužena za kazneno djelo ima pravo na zastupanje od strane odvjetnika. Osim prava na zastupanje, mnoge jurisdikcije također daju okrivljeniku pravo na zastupanje ako si on ili ona ne mogu priuštiti angažiranje odvjetnika. Kada osobu na ovaj način zastupa odvjetnik, to se naziva obrana od strane siromaštva. Optuženika koji dobije obranu siromašnih zastupa licencirani odvjetnik i trebao bi dobiti istu obranu kao i okrivljenik koji ima privatnog odvjetnika i plaća za njega.
Mnoge nacije diljem svijeta daju optuženicima pravo na zastupanje na trošak države ako se utvrdi da je optuženik siromašan. U nekim zemljama, poput Francuske i drugih europskih zemalja, sud će imenovati privatnog odvjetnika koji će zastupati okrivljenika na trošak države ako se utvrdi da je optuženik siromašan. U drugim zemljama, poput Sjedinjenih Država i Brazila, postoji zasebna agencija koja se bavi obranom siromašnih. Odvjetnici koji rade za zasebnu agenciju često se nazivaju javnim braniteljima. U oba sustava, odvjetnik imenovan za zastupanje okrivljenika je licencirani odvjetnik.
Kako bi se kvalificirao za siromašnu obranu, optuženik prvo mora zatražiti da ga se smatra siromašnim. Sudovi će se razlikovati u pogledu načina na koji utvrđuju da je optuženik siromašan; međutim, u većini slučajeva, sud će ispitati optuženika, pod prisegom, u vezi s njegovim ili njezinim financijama. Od optuženika se također može tražiti da dostavi dokaz o svojoj nemogućnosti priuštiti usluge privatnog odvjetnika. Ako se sud uvjeri da si okrivljenik ne može priuštiti branitelja, tada će sud pružiti nemoćnu obranu okrivljenika.
Pravo na siromašnu obranu može se proširiti na žalbeni postupak ili može prestati zaključkom glavnog pretresa u kaznenom predmetu. U Sjedinjenim Državama, optuženik ima pravo na usluge javnog branitelja putem prve žalbe ako je osuđen. Isti odvjetnik, međutim, neće zastupati okrivljenika i na sudskoj i na žalbenoj razini. Razlog tome je što su žalbe visoko specijalizirano područje prava i bolje ih rješavaju odvjetnici koji samo pripremaju i argumentiraju žalbe.
Iako koncept siromašne obrane predviđa da će optuženik dobiti istu obranu kao i onaj koji plaća privatnog odvjetnika, sustav javnog branitelja dobiva znatnu količinu kritika. U stvarnosti, javni branitelji često su prezaposleni i nemaju ista sredstva kao privatna odvjetnička tvrtka. S druge strane, javni branitelji često imaju znatno više iskustva od mnogih privatnih kaznenih odvjetnika jer ne vode ništa osim kaznenih predmeta, od kojih mnogi zapravo idu na suđenje.