Obrezivanje je medicinski postupak u kojem se uklanja kožica penisa. U neobrezanom penisu, ovaj labav režanj kože većinu vremena djeluje kao zaštitni omotač, sa mogućnošću povlačenja kada je to potrebno. Izraz “obrezanje” također se koristi za označavanje prakse u kojoj se uklanja tkivo s područja ženskih genitalija, a neki ljudi preferiraju izraz “rezanje ženskih genitalija” za opis ovog postupka. Ovisno o tome gdje se netko nalazi u svijetu, to može biti raširena praksa ili neuobičajena, a postoji niz argumenata za i protiv postupka.
Povijest ove ceremonije nedvojbeno je drevna, kao što dokazi iz egipatskih grobnica jasno ukazuju. Nekoliko religija također posebno propisuje obrezivanje za svoje muške sljedbenike, uključujući judaizam i islam. Tradicionalno, postupak se radi dojenčadi ili maloj djeci, ovisno o regionalnim kulturnim praksama. U islamu se, na primjer, ritualno obrezivanje ili kitan radi na dječacima u dobi od oko 12 godina, dok se židovski bris izvodi na maloj dojenčadi.
Nekada je postupak bio naširoko potican iz medicinskih razloga, a muška su dojenčad rutinski obrezana u mnogim bolnicama. Argument za zahvat bio je da je lakše održavati penis čistim, te da smanjuje rizik od infekcije u nehigijenskim uvjetima. Također je eliminirao rizik od razvoja zategnute kožice, neuobičajene, ali bolne pojave. Međutim, ljudi su postavljali pitanja o etičkim pitanjima vezanim uz obrezivanje, uključujući pitanje izvođenja nepotrebnog medicinskog zahvata na maloljetnicima i potencijalne buduće psihičke smetnje. Ovi prosvjedi doveli su do reforme bolničke politike, a većina ustanova sada pita roditelje žele li da njihovi dječaci budu obrezani.
Neke studije sugeriraju da bi postupak zapravo mogao povećati potencijalni rizik od zaraze HIV-om i genitalnim bradavicama, iako su ti rezultati istraživanja osporavani. Drugi protivnici su tvrdili da je kožica namijenjena zaštiti osjetljivog genitalnog tkiva, te da uklanjanje kožice može dovesti do povećanog rizika od ozljeda i gubitka osjetljivosti.
Odluka o obrezivanju ili ne u konačnici je osobna. Roditelji mogu izvagati vrtoglavi niz argumenata za i protiv, a mnogi od tih argumenata posuti su pogrešnim statistikama i rezultatima studija upitne valjanosti. Najveći argument za čekanje je da dječaku omogućuje da kasnije u životu donese osobni izbor o tome želi li se obrezati ili ne, jer se zahvat može izvesti u bilo kojoj dobi u slučaju da se netko za to odluči, ali je teško preokrenuti u slučaju ljudi koji žele da im kožica ostane netaknuta.
Roditelji koji očekuju rođenje dječaka svakako bi trebali razgovarati o tom pitanju prije poroda, ne samo zato što otac može imati jake osobne osjećaje o obrezovanju.