Obturator foramen je uska rupa koju dijelom okružuju stidna kost i baza kuka. Kada se dio trbušne stijenke probije kroz zaporni foramen, to se naziva obturatorna hernija. Ova vrsta kile iznimno je rijetka, vrlo je teško dijagnosticirati, a najčešće se javlja kod žena starijih od 70 godina koje su nedavno značajno smršavile. Simptomi uključuju mučninu, povraćanje i moguće bolove u trbuhu. Kada se dijagnosticira, obturatorna kila se liječi operacijom za uklanjanje kile.
Postoje tri progresivna koraka u razvoju obturatorne kile. Prvi korak je prodiranje neke trbušne masti u obturatorni foramen, stvarajući masni čep. Potom se u masnom čepu razvija rupica koja migrira prema unutra i formira vrećicu koja zatim zarobljava dio unutarnjeg organa, prvenstveno crijeva. Liječenje obturatorne kile je kirurški zahvat, obično pomoću laparoskopije, za uklanjanje kile, a zatim se ponekad koriste šavovi ili mrežasti flaster kako bi se smanjio otvor i spriječila daljnja hernija. Ako su crijeva oštećena, možda će se morati popraviti tijekom operacije.
Stope smrtnosti od obturatornih kila često su najviše od svih abdominalnih kila jer je pravilna dijagnoza teška i često se ne postavlja na vrijeme. Ova vrsta kile je toliko rijetka da je liječnici obično ne uzimaju u obzir prilikom pregleda slučaja. Također se ne može osjetiti tijekom tjelesnog pregleda, pa su CT snimci nužni da se čak i vidi problem. CT snimci ne otkrivaju uvijek herniju opturatora, a hernija će se na slikama potpuno promašiti. Obturatorne kile često se pogrešno dijagnosticiraju kao opstrukcija crijeva zbog sličnosti simptoma.
Dva korisna alata za dijagnosticiranje obturatorne kile su znak Howship-Romberg i profil pacijenta. Howship-Rombergov znak je bol u bedru koja je probušena uzrokovana kilom koja priklješti opturatorni živac tijekom rotacije kuka. Ovaj znak, međutim, nije prisutan u svim slučajevima obturatorne kile. Obturatorna kila najčešće je prisutna kod žena starijih od 70 godina koje su nedavno doživjele nagli gubitak težine. Žene su sklone hernijama obturatora jer imaju šire kukove i stoga veći zaptivni otvor, a nagli gubitak težine smanjuje trbušnu masnoću koja tipično štiti foramen, čineći ovaj otvor još većim i pogodnijim za razvoj kile.