Obavezno testiranje na HIV je testiranje na HIV koje je propisano zakonom. U svijetu postoji niz zakona koji su osmišljeni da prisile ljude da se testiraju na HIV, u rasponu od zakona koji imaju za cilj spriječiti širenje virusa na novorođenčad do diskriminirajućih zakona koji su osmišljeni da isključe osobe s HIV-om iz određenih zemalja. Praksa obveznog testiranja na HIV iznimno je kontroverzna i i dalje je tema rasprave.
U testu na HIV, uzima se uzorak iz nečije krvi ili obraza i testira se kako bi se utvrdilo jesu li prisutna ili ne antitijela na HIV. Također je moguće tražiti virusnu RNA koja može odati prisutnost virusa u krvi čak i ako pacijent još nije razvio antitijela. Ako je test pozitivan, to znači da pacijent ima HIV i da postoji rizik od razvoja sindroma stečene imunodeficijencije (AIDS).
U regijama u kojima zakoni nalažu testiranje na HIV, ljudi se moraju podvrgnuti testiranju na HIV kako bi pristupili usluzi. Testiranje se obično provodi na zahtjev vlade, u vladinim laboratorijima ili objektima koje je odobrila vlada. Obavezno testiranje također je obično upareno s obveznim izvješćivanjem, u kojem se rezultati testa po zakonu moraju otkriti određenim pojedincima ili organizacijama.
Jedna od klasičnih okolnosti u kojima se provodi obvezno testiranje na HIV je u zatvorima. Zatvorska populacija je pod povećanim rizikom od HIV-a, a zatvorenici koji se testiraju mogu pomoći zatvorskim službenicima u donošenju odluka o tome gdje bi zatvorenici trebali biti smješteni i kakve bi im medicinske usluge mogle trebati. Testiranje se radi i radi zaštite čuvara i zatvorskih službenika, kako bi u slučaju da je netko izložen tjelesnim tekućinama zatvorenika mogao poduzeti odgovarajuće mjere. U nekim područjima, bolnice i hitne službe također mogu naložiti testiranje na HIV u slučaju da su zaposlenici izloženi nečijim tjelesnim tekućinama, što je također učinjeno iz sigurnosnih razloga.
Obavezno testiranje na HIV potrebno je u nekim područjima za osobe koje žele dobiti dozvolu za brak, zajedno s testiranjem na neke druge bolesti. Neke regije također obvezuju trudnice da se testiraju kako bi se mogle poduzeti mjere za sprječavanje prijenosa virusa na bebu tijekom poroda, a ako žene odbiju testiranje na HIV, vlada može naložiti da se njihova novorođena djeca testiraju na HIV.
Neke od zlokobnijih vrsta obveznog testiranja na HIV javljaju se u regijama u koje osobama koje su HIV pozitivne ne smiju imigrirati ili u zemljama u kojima je diskriminacija osoba koje se testiraju na HIV legalna. U tim regijama poslodavci mogu zahtijevati dokaz o testiranju na HIV prije nego što nekoga zaposle, a mogu odlučiti isključiti kandidate na temelju statusa bolesti.
Neki zagovornici javnog zdravlja tvrde da, kada se koristi odgovorno, obavezno testiranje može biti vrlo moćan javnozdravstveni alat koji može smanjiti širenje HIV-a u rizičnim zajednicama. Aktivisti su zabrinuti da takvo testiranje ugrožava povjerljivost pacijenata i slobodu izbora.