Očekivani manjak je ideja koja se obično koristi u procesu upravljanja financijskim rizikom za određivanje iznosa rizika povezanog s financijskim portfeljem kako je trenutno konstituiran. Ideja je biti svjestan kako će se imovina sadržana u portfelju ponašati ako se određeni događaji dogode na tržištu ili unutar operativne strukture tvrtki koje izdaju ta ulaganja, te identificirati vjerojatnost da ćete doživjeti neku vrstu gubitka na jednom ili više te imovine. Predviđanjem manjka moguće je procijeniti ukupni utjecaj na portfelj i donijeti informiranu odluku hoće li zadržati tu imovinu ili je prodati prije nego što dođe do očekivanog smanjenja vrijednosti.
Postoji nekoliko različitih naziva za ovaj proces u uobičajenoj upotrebi diljem svijeta. U nekim tromjesečjima, očekivani manjak se obično naziva prosječnom vrijednošću pod rizikom. Proces može biti poznat i kao očekivani gubitak repa ili uvjetna vrijednost pod rizikom. Bilo kako bilo, ideja je procijeniti potencijal povrata svake imovine u portfelju, s posebnom pažnjom na mogućnost nastanka gubitaka s jednom ili više tih sredstava.
Uz identificiranje mogućnosti rizika, očekivani manjak također koristi različite izračune kako bi odredio koliki će se manjak vjerojatno dogoditi, s obzirom na određeni skup varijabli. Ovdje je ideja utvrditi utjecaj određenih događaja na vrijednost portfelja, što olakšava odlučivanje hoće li zadržati trenutni skup imovine ili napraviti neke trgovine koje mijenjaju portfelj na neki način. To također uključuje predodžbu o tome koliko dugo će određena imovina vjerojatno nastaviti padati u vrijednosti nakon što pad počne. Ako se predviđa da će manjak biti neznatan i da će se ispraviti u razumnom vremenskom razdoblju, investitor može odlučiti da ne poduzme ništa. Ako se pokaže da će se manjak vjerojatno nastaviti neko vrijeme, ulagač može poduzeti korake kako bi smanjio utjecaj tog gubitka na portfelj, bilo smanjenjem broja dionica u posjedu u korist imovine za koju se predviđa da će doživjeti rast tijekom u istom vremenskom okviru ili u cijelosti rasprodati imovinu.
Kao i kod svake vrste financijskog alata, procjena očekivanog manjka oslanja se na korištenje pouzdanih podataka i pravilno tumačenje tih podataka. Ako se to ne učini, ulagača bi u konačnici moglo koštati više u smislu vrijednosti portfelja ako se razviju pogrešne projekcije u pogledu manjka nego ako procjena nikada nije napravljena. Iz tog razloga, važno je osigurati da se očekivani manjak temelji na čvrstim činjeničnim informacijama koje su provjerene putem pouzdanog izvora, a ne na neutemeljenim nagađanjima.