Koordinacija očiju, po definiciji, znači da oči osobe rade zajedno kako bi formirale jednu sliku. To je ono što ljudi sa savršenim vidom inače doživljavaju, pa bi moglo pomoći reći da nedostatak koordinacije očiju uzrokuje probleme poput dvostrukog vida ili nedostatka percepcije dubine. Zato je koordinacija očiju ključna sposobnost koja svaki pokret oka čini preciznim, pravovremenim i dobro koordiniranim.
Loša koordinacija očiju može imati različite uzroke. U djetinjstvu razvoj vida može biti iskrivljen jer je jedno oko kratkovidno; međutim, dijete se prilagođava ignorirajući nejasnu sliku. To može dovesti do sindroma “lijenog oka”, gdje očni mišići niti ne pokušavaju pomaknuti slabije oko. Neke odrasle osobe mogu izgubiti koordinaciju oka zbog bolesti ili traumatskih ozljeda. U mnogim slučajevima, ovo je privremeni problem koji se rješava kada se uzrok liječi i izliječi. Na primjer, osoba koja dobije potres mozga može imati privremeni dvostruki vid zajedno s drugim simptomima.
Loša koordinacija očiju može se pokazati na različite načine. Djeca možda neće shvatiti da imaju problem ako je prisutan od rođenja. Znakovi poremećenog razvoja vida u djetinjstvu mogu uključivati probleme s hvatanjem lopte, trljanje očiju, brzo umor tijekom čitanja ili često žmirkanje na jedno oko. Američka optometrijska udruga preporuča da se djeci testiraju oči u dobi od 6 mjeseci i ponovno u dobi od 3 godine.
Odrasli možda ne povezuju pojavu simptoma kao što su lagana vrtoglavica, glavobolja ili razdražljivost s problemima s vidom, ali to je često dobar pokazatelj uznemirenosti. Umor očiju može se pojaviti ako neki od šest glavnih očnih mišića oslabe, što rezultira lošim poravnanjem očiju, a dodatni napor da se nadoknadi slab mišić uzrokuje osjećaj umora ili naprezanja. Naravno, iznenadna pojava dvostrukog vida je još jedan simptom koji često izaziva ozbiljnu zabrinutost.
Dostupni su različiti tretmani za poboljšanje koordinacije očiju. U najjednostavnijim slučajevima, samo ispravljanje kratkovidnosti ili dalekovidnosti može riješiti problem. Vježbanje očnih mišića je rješenje za neke, dok drugi mogu zahtijevati operaciju. Prizmaste leće u naočalama mogu ispraviti gdje se slika formira u oku. U teškim slučajevima može biti potrebno nositi flaster ili tamnu leću kako jedno oko ne ometa drugo.
Neki ljudi mogu kontrolirati koordinaciju oka dovoljno dobro da uživaju u stereogramima ili slikama “čarobnog oka”. Tajna je u križanju očiju dok se dvije slike ne spoje, a da i dalje ostane u fokusu. To zahtijeva vrlo svjesnu kontrolu poravnanja očiju. Nasuprot tome, većina aktivnosti zahtijeva brz i automatski pokret očiju za uspjeh, bilo da se radi o hvatanju lopte ili čitanju.