Očuvanje otoka je nastojanje da se očuvaju i zaštite ekosustavi unutar ili u neposrednoj blizini otoka. Kao i kod drugih vrsta zaštite, očuvanje otoka nastoji spriječiti gubitak vrsta i njihovih staništa. To je osobito važno kod otoka jer okolne vode mogu spriječiti prirodno unošenje živih bića u okoliš.
Ova vrsta konzervacije zahtijeva napore kvalificiranih konzervatorskih radnika kao što su čuvari. Ti radnici obično imaju diplomu vezanu za očuvanje, znanost o životu ili biologiju, kao i specijaliziranu, produženu obuku o čimbenicima koji su uključeni u razvoj otočnog ekosustava. Zadaci očuvanja otoka obično zahtijevaju mnogo više ljudi od ovih obučenih radnika. Tako se otočni konzervatori pozivaju na pomoć volontera koji ih nadziru u osnovnim konzervatorskim zadacima.
Osim konzervatorskih radnika, zaštita na otocima također zahtijeva legalne radnike poput policije. Ovi radnici pomažu konzervatorima u provedbi lokalnih propisa o očuvanju i divljini. Često mora biti uključeno više jurisdikcija, jer prekršitelji zakona o zaštiti prirode i divljih životinja ponekad mogu koristiti plovila za bijeg i stoga nisu uvijek ograničeni na otok.
Profesionalne konzervatore koji rade na otocima često podupiru državni programi. U drugim slučajevima, zaštitnici prirode moraju osnovati neprofitne organizacije koje ovise o doprinosima javnosti da bi djelovale. Često su neprofitne grupe specijalizirane, fokusirajući se na samo jedno problematično područje na otoku ili u njegovoj blizini. Na primjer, Guadalupe Island Conservation Fund iz Meksika usredotočen je na zaštitu populacije velikog bijelog morskog psa.
Bez obzira na to odakle potpora očuvanju potječe, očuvanje otoka koristi se raznim metodama za postizanje rezultata. Na primjer, zaštitnici prirode patroliraju reguliranim područjima, puštaju životinje ili živinu, sjemenke biljaka ili sadnice, označavaju divlje životinje i potiču metode recikliranja i smanjenja onečišćenja. Iako je za očuvanje potreban ogroman broj ljudi, neke metode očuvanja otoka mogu biti izolirajuće, kao kada konzervator provodi terensko istraživanje u udaljenom području otoka. Ljudi koji se bave očuvanjem otoka stoga moraju biti sposobni služiti i kao voditelji i kao neovisni znanstvenici.
Očuvanje otoka je zabrinjavajuće jer vrste često nisu u mogućnosti putovati preko velikih vodenih površina kako bi napustile otok. Ovo je od znanstvenog interesa jer neki otoci imaju vrste koje ne postoje nigdje drugdje na svijetu. Očuvanjem otoka ove vrste su zaštićene od izumiranja. Možda je najbolji primjer za to Archipiélago de Colón, poznatiji kao otočje Galápagos, čija je divljina pomogla Charlesu Darwinu da postavi hipotezu o preživljavanju najsposobnijih i formira svoju slavnu teoriju evolucije.
Zemljopisna obilježja otoka znače da je i za pripadnike vrsta koje se nalaze i na otoku i na drugim kopnenim područjima teško doseliti na otok. To je važno jer otočne vrste koje trpe značajan pad populacije ne mogu lako povratiti svoj broj bez intervencije ljudi. Pad populacije otoka ne znači nužno da će ove vrste postati ugrožene ili ugrožene općenito, ali uklanjanje čak i jedne vrste s otoka može stvoriti izolirano područje u kojem ekosustav više nije stabilan.