Odabir žirija obično je proces u tri faze koji uključuje kreiranje popisa građana koji ispunjavaju uvjete, odabir građana koji će se javiti u određenom slučaju i proces koji se naziva voir dire – od anglo-normanske fraze koja znači “govoriti istinu” — u kojem se budući porotnici ispituju pod prisegom. Ponekad suci ispituju, ali ponekad sudjeluju odvjetnici. U svakom slučaju, odvjetnicima obje strane dopušteni su izazovi koji mogu eliminirati buduće porotnike iz razmatranja. U tom kontekstu, proces za koji neki tvrde da ima metodologiju utemeljenu na znanosti i da je stoga vrijedan naziva znanstveni ponekad koriste konzultanti koje angažiraju odvjetnici da pomognu u odabiru povoljne porote. Taj se proces naziva odabir znanstvenog žirija (SJS).
Tijekom voir dire, odvjetnici imaju dvije vrste prigovora koje mogu upotrijebiti za uklanjanje potencijalnih porotnika iz skupine: prisilne prigovore, o čijem broju odlučuje sud i za koje nije potrebno navoditi razlog, i osporavanja razloga, koji ovise na demonstraciju da je budući porotnik pristran ili je vjerojatno da će biti pristran. Jedno od područja u kojima savjetnik za odabir žirija može biti najkorisniji jest savjetovanje odvjetnika o korištenju imperativnih izazova, iu tome kome treba opravdati i koga zadržati.
Dokazi na kojima se temelji odabir znanstvenog žirija prikupljaju se na nekoliko tipičnih načina. Ankete zajednice koriste se kako bi se stekao uvid u stavove prema slučaju i osobnosti ljudi u zajednici iz koje će zajednica biti izvučena. Fokusne grupe i lažna suđenja s članovima zajednice su akti dijela ili se prezentira cijeli slučaj kako bi se procijenila reakcija prije stvarnog slučaja. Kada se identificiraju potencijalni porotnici, istraživanje postaje fokusiranije. Modeliranje mreže zajednice provodi se kontaktiranjem ljudi s kojima su povezani budući porotnici, a može se također provoditi nadzor — kako dokumenata, tako i kretanja i aktivnosti budućeg porotnika, iako su obje tehnike naišle na prigovore da krše privatnost.
Odabir znanstvenog žirija prakticiraju sociolozi, odvjetnici i ljudi s iskustvom u poslovanju, marketingu, komunikacijama i kazalištu, no glavni praktičari su psiholozi. Odabir znanstvenog žirija je neregulirano područje, a standardi njegovog američkog strukovnog udruženja — American Society of Trial Consultants (ATSC) — kritizirani su kao neadekvatni. Osim toga, dovedena je u pitanje ne samo učinkovitost te prakse, nego i njezina pravednost, a ima onih koji smatraju da se time zadire u Ustavom zajamčeno pravo na nepristranu porotu. Praktičari to brane, a znanstvena studija je teška jer su pronalaženje slučajeva za usporedbu i vaganje njezinog utjecaja teški, ako ne i nemogući zadaci.