Kada se osniva korporacija, dionice se prodaju kupcima koji se nazivaju dioničari. Ti dioničari sada posjeduju tvrtku, ali pravna odgovornost za dugove ili radnje korporacije uglavnom pada na samu korporaciju ili njezin upravni odbor, a ne na dioničare. Stupanj do kojeg je dioničar odgovoran za bilo koju odluku ili radnju tvrtke poznat je kao odgovornost dioničara. U korporaciji je odgovornost dioničara iznimno ograničena.
Moderna korporacija evoluirala je prvenstveno kako bi zaštitila vlasnike poduzeća od rizika nepremostivog gubitka. Dioničar u korporaciji gubi samo iznos svog početnog ulaganja, a ne ukupni zbroj pravnih dugova korporacije. Osim toga, ograničena odgovornost dioničara znači da dioničar može proširiti svoj portfelj ulaganjem u više tvrtki, povećavajući fond kapitala koji je dostupan korporacijama. To omogućuje korporacijama da preuzmu mnogo veće projekte i povezane dugove.
U mnogim slučajevima, dioničar može imati dvostruku ulogu kao službenik ili glavni u tvrtki. U toj situaciji, dioničar mora biti pažljiviji da zaštiti svoju osobnu imovinu. Prilikom potpisivanja pravnih dokumenata, na primjer, važno je zapamtiti da dodate službeni naziv tvrtke. To može ograničiti odgovornost povezanu s potpisom.
Dioničar bi mogao povećati svoj rizik jamstvom za korporativni dug osobnom imovinom, što se naziva supotpisivanjem. U takvom slučaju pravilo o ograničenoj odgovornosti dioničara ne vrijedi i osobna imovina tog dioničara može biti zaplijenjena radi plaćanja duga. Osim toga, sve pravne posljedice ili kaznene prijave koje proizlaze iz radnji koje tvrtka poduzima na temelju tog osobnog jamstva mogu pasti na dioničara.
U svijetu postoji mnogo različitih vrsta korporacija kojima upravljaju različite agencije. Koncept odgovornosti dioničara, međutim, prilično je općenit i primjenjuje se gotovo univerzalno u ograničenoj mjeri u kojoj je dioničar odgovoran za radnje društva. U SAD-u je korporacija pravna osoba koja preuzima odgovornost za svoje postupke.
Korporacija može služiti kao tužitelj u građanskom ili kaznenom postupku, a može joj se naložiti da plati odštetu u parnicama. Ako korporacija ne može platiti štetu ili naknade, može se raspustiti. U takvom slučaju pojedinačna odgovornost dioničara ne prelazi iznos osobnog ulaganja tog dioničara.