Založno pravo je sigurnosna kamata koju povjerilac naplaćuje na dužnikovu imovinu radi osiguranja duga. Vjerovnik traži nametanje založnog prava na imovini svog dužnika za iznos koji dužnik duguje. U slučaju da dužnik proda bilo koju imovinu na koju je vezano založno pravo, vjerovnik ima pravo na dio plaćanja u visini iznosa založnog prava. Založna prava se postavljaju na takvu nekretninu kako bi se potaknulo plaćanje, a ako se takvo plaćanje izvrši bez prodaje predmeta, dug se obično plaća zajedno s izvršenjem odricanja i oslobađanjem od založnog prava. Odricanjem i oslobađanjem od založnog prava u potpunosti se oslobađa dužnikova imovina od vjerovnikova sigurnosnog interesa.
Nametanje založnog prava može proizaći iz različitih situacija u kojima dužnik duguje vjerovniku novac. Najčešće, iznos koji se duguje proizlazi iz novčane nagrade koja je dodijeljena na sudu iz nekog razloga, kao što je postupak za osobnu ozljedu. Čim bude donesena presuda, sud će presudom odrediti založno pravo na osobnoj imovini u vlasništvu tuženika-dužnika, čime se tužitelju-vjerovniku priznaje založno pravo na tu nekretninu u visini presude. Nakon isplate od strane tuženika-dužnika u cijelosti namirenja presude, tužitelj-povjerilac može potpisati odricanje i otpuštanje založnog prava, čime se stvar u cijelosti oslobađa založnog prava iz presude.
Ovisno o situaciji, odricanje i otpuštanje založnog prava može biti uvjetno ili bezuvjetno. Obično se uvjetno odricanje i oslobađanje potpisuje prije nego što vjerovnik primi isplatu i navodi da se založno pravo treba osloboditi odmah nakon što dužnik isplati neki iznos vjerovniku. Bezuvjetno odricanje i oslobađanje je vrsta sporazuma koji ne uključuje odredbu o plaćanju. Općenito, ova vrsta oslobađanja se potpisuje nakon izvršene uplate.
Nadalje, može postojati drugačija vrsta odricanja i oslobađanja od založnog prava na temelju dijela plaćanja koje treba izvršiti a koje utječe na oslobađanje. Kako bi potaknuo naplatu, vjerovnik se može dogovoriti da otkloni založno pravo nakon plaćanja dijela duga, a ne nakon potpunog namirenja. On ili ona će isplatu doživljavati kao izraz dobre vjere da će dužnik uložiti pune i potpune napore kako bi na kraju namirio dug i osjećat će se ugodno ukidanjem založnog prava s dužnikove imovine, koje postoji isključivo radi prisile na plaćanje.