Održavanje usmjereno na pouzdanost teorija je učinkovitosti koja se obično koristi za poboljšanje funkcionalnosti strojeva. Prateći njegov proces pregleda u sedam koraka, funkcija stroja, potencijalni problemi i moguća rješenja mogu se bolje razumjeti. Cilj ovog održavanja je dvostruk: spriječiti buduće probleme i povećati profitabilnost. Mnoge industrije, od proizvodnje do nuklearnih elektrana, koriste ovaj proces.
Proces održavanja usmjerenog na pouzdanost ima za cilj povećati isplativost i vrijeme rada stroja te postići bolje razumijevanje razine rizika na kojoj tvrtka posluje. Ukratko, ova metoda osigurava standarde za sigurnu, minimalnu količinu održavanja za određenu industriju. Ovaj novi način razmišljanja o popravku opreme stvorili su 1960-ih i 1970-ih inženjeri Ministarstva obrane Sjedinjenih Država i United Airlinesa kada su počeli tražiti više znanstvenih načina razmišljanja o održavanju strojeva kao što su mlazni zrakoplovi.
Prvi korak održavanja usmjerenog na pouzdanost uključuje istraživanje opreme kako bi se utvrdilo koju specifičnu funkciju očekuje da svaki komad strojeva obavlja, kao što je automatizirana bušilica za koju se očekuje da napravi 500 rupa u minuti. Sljedeći korak u procesu je određivanje kako određeni stroj može pokvariti, kao što je lomljenje svrdla ili čak slabiji učinak tako što napravi samo 100 rupa u minuti. Inženjeri često moraju teoretizirati o tome što je uzrokovalo ovaj kvar kako bi dovršili treći korak održavanja usmjerenog na pouzdanost. Četvrti korak je određivanje neposrednih posljedica kvara, kao što je koliko je vremena potrebno za popravak slomljenog svrdla.
Posljednja tri koraka procesa održavanja usmjerenog na pouzdanost uključuju još više nagađanja nego prva četiri. Peti korak je utvrđivanje daljnjih posljedica neuspjeha, kao što su gubitak prihoda, gubitak tržišnog udjela i propuštanje rokova proizvodnje. Šesti korak usredotočuje se na prevenciju određivanjem koji se koraci mogu poduzeti kako bi se proaktivno smanjio nastanak ovog kvara, kao što je raspored preventivnog održavanja za rutinsku zamjenu svrdla prije nego što se pokvare. Posljednji korak u procesu održavanja usmjerenog na pouzdanost više je plan sudnjeg dana, koji postavlja pitanje što bi se moglo učiniti ako se ne otkrije rješenje za kvar. Ove zadane radnje trebale bi smanjiti utjecaj tih kvarova.