Što je oduzimanje imovine?

Oduzimanje imovine događa se kada tijela za provođenje zakona u određenoj državi zaplijene imovinu osobe. Imovina se odnosi na imovinu, kao što je kuća, automobil, odjeća, nakit ili bilo koji drugi materijalni predmet koji ima vrijednost koju osoba posjeduje. Oduzimanje se odnosi na uzimanje tih materijalnih predmeta.
Postoji mnogo različitih razloga zbog kojih može doći do oduzimanja imovine. Najčešći razlog zbog kojeg tijela za provedbu zakona oduzimaju imovinu je taj što je roba stečena kaznenim djelom. Ako, na primjer, trgovac drogom prodajom droge dođe do skupe kuće i automobila, ta kuća i automobil su prihod od njegove nezakonite aktivnosti. Službenici za provođenje zakona stoga smiju zaplijeniti tu imovinu, što se može nazvati “protivpravno stečenom dobiti”.

Vlada također može zaplijeniti imovinu ili predmete koji su korišteni u počinjenju kaznenog djela, čak i ako ti predmeti nisu kupljeni novcem od kriminalnih aktivnosti. Na primjer, ako je osoba upotrijebila svoje vozilo da nekoga ubije, policija bi mogla oduzeti imovinu – vozilo – budući da je korišteno u svrhu počinjenja nezakonite kriminalne radnje. Terorizam je još jedan opravdan razlog za oduzimanje imovine; ako se imovina koristi u terorističkoj akciji ili vlada ima razloga vjerovati da je imovina rezultat terorističke aktivnosti, može zaplijeniti predmetne predmete.

Oduzimanje se ne može dogoditi bez sudskog postupka prije uzimanja. U Sjedinjenim Državama ovo je pravilo utvrđeno klauzulama o dužnom postupku Petog i Četrnaestog amandmana. Druge zemlje također imaju sličnu zaštitu, nalažući neku vrstu pravnog postupka prije nego što sredstva za provođenje zakona preuzmu.

U Sjedinjenim Državama, Zakon o reformi civilne imovine iz 2000. utvrđuje pravila kojih se vlada mora pridržavati prilikom preuzimanja imovine. Prema pravilima, vlada mora dokazati većinom dokaza da je imovina korištena za počinjenje kaznenog djela ili da je kupljena imovinskom koristi od kriminalnih aktivnosti. Ovo je teži teret za ispunjavanje od “vjerojatnog razloga”, u kojem vlada samo treba dokazati da je vjerojatno da je imovina korištena na ovaj način, ali ne tako strogi standard kao “izvan razumne sumnje”, u kojem Vlada bi morala dokazati da nema sumnje da je imovina uključena u zločin. Kada država želi zaplijeniti imovinu, ona tako pokreće tužbu protiv same imovine ili protiv vlasnika imovine; ako dobije tu parnicu ispunjavajući svoj teret dokazivanja, dolazi do oduzimanja imovine.