Organizacija za ekonomski razvoj (OECD) osnovana je 1961. godine kao proširenje Organizacije za europsku ekonomsku suradnju (OEEC). OEEC je razvio strategije za restrukturiranje Europe nakon Drugog svjetskog rata. OECD je proširio svoj doseg i uključio ne samo europske zemlje, već i Kanadu, Meksiko, Australiju, Novi Zeland, Japan, Koreju i Sjedinjene Države.
Ciljevi OECD-a su promicanje ekonomske stabilnosti i demokracije u svojim zemljama članicama i zemljama u razvoju. Jedna od glavnih metoda koje koristi za analizu zemalja je prikupljanje i objavljivanje statističkih podataka o društvenim i ekonomskim pitanjima. Ove statistike pregledavaju vlade i tijekom sastanaka OECD-a kako bi se razjasnilo kako najbolje poticati ciljeve organizacije.
Savjetnici OECD-a se sastoje od predstavnika zemalja članica. Ovi predstavnici izrađuju preporuke ili međunarodne sporazume o raznim pitanjima. Na primjer, 2006. godine organizacija je dala snažne preporuke državama da usvoje politike protiv neželjene pošte, potičući nacije da educiraju i javnost i industrije kako bi smanjili internetsku neželjenu poštu.
Na istom sastanku 2006. OECD je raspravljao i raspravljao o gospodarskoj budućnosti i potencijalu Kine, a ne zemlje članice, te preporučio da Kina dopusti više stranih ulaganja, što se često koči kineskim zakonima. OECD-ova analiza ovog pitanja sugerira da bi veći broj stranih ulagača povećao gospodarski rast Kine, istovremeno poticao dobre odnose između Kine i drugih zemalja. Zemlje članice organizacije te preporuke vraćaju svojim vladama, a često te preporuke utječu na vanjsku politiku.
Grupa također ima utjecaj na pitanje održivog razvoja. OECD traži rješenja koja omogućuju trenutni gospodarski rast bez negativnog utjecaja na gospodarski rast i opstanak budućih generacija. Kroz statističku analizu i raspravu može izraditi sporazume ili barem snažno potaknuti korporativnu odgovornost ili visoke standarde i politike zaštite okoliša. Također može ispitati zemlje u razvoju kako bi vidjeli napreduju li u održivom smjeru. Tim se zemljama može ponuditi obrazovanje i preporuke, koje će, ako se dogovore, promicati ciljeve OECD-a.
Nisu svi savjeti OECD-a prihvaćeni, a neki su i oštro kritizirani. Preporuke i sporazumi nisu obvezujući ni za zemlje članice ni za nečlanice. Organizacija često ne uspijeva dobiti odobrenje od vlada koje se protive demokraciji i kapitalizmu. Međutim, OECD često nastavlja preporučivati i vršiti pritisak na vlade koje smatra neodgovornima u svojoj politici. Ovo može biti učinkovita metoda za konačno postizanje ciljeva grupe.