Ortogonalno multipleksiranje s frekvencijskom podjelom, ili OFDM, je proces digitalne modulacije koji se danas koristi u računalnoj tehnologiji. U suštini, OFDM je konfiguriran da podijeli komunikacijski signal u nekoliko različitih kanala. Svaki od ovih kanala je formatiran u modulaciju uske širine pojasa, pri čemu svaki kanal radi na drugoj frekvenciji. Proces OFDM omogućuje da više kanala rade unutar bliskih frekvencijskih razina bez utjecaja na integritet bilo kojeg od podataka koji se prenose u bilo kojem kanalu.
Povijest OFDM-a seže do 1960-ih. U to vrijeme postojala je potreba za učinkovitijom upotrebom prijenosa širine pojasa bez stvaranja situacija u kojima bi signali bili podložni fenomenu koji se naziva preslušavanjem. U suštini, preslušavanje nastaje kada se dva audio izvora emitiraju u isto vrijeme. Krajnji rezultat je da je poruka svakog emitiranja djelomično skrivena za svakoga tko pokuša poslušati bilo koju od poruka. Preslušavanje se može usporediti s dvije osobe koje odluče govoriti dok druga osoba već govori.
Općenito, proces OFDM-a je usmjeren na sprječavanje pojave preslušavanja ili bilo koje druge vrste vanjskih smetnji u kvaliteti prijenosa. Međutim, metoda ima ograničenu sposobnost da pokuša poboljšati kvalitetu samog prijenosa. Na primjer, ponekad je moguće koristiti OFDM kako bi se minimizirala pozadinska buka koja je prisutna u prijenosu, ili kako bi se povećala razina glasnoće ako prijenos ima slabu jasnoću zvuka.
Upotreba OFDM-a uobičajena je u cijelom svijetu. Mnoge radijske mreže diljem svijeta koriste OFDM za servisiranje svojih raspona emitiranja. Neki radioamaterski sustavi također koriste elemente OFDM-a za slanje signala. Postoje neke primjene OFDM-a koje dobro odgovaraju audio komponenti digitalne televizije, a također je moguće koristiti OFDM za povećanje brzine internetske veze preko standardne telefonske linije. S pojavom više bežičnih metoda komunikacije, OFDM također pronalazi mjesto u lokalnim bežičnim mrežama.