Park bez povodca javna je površina osmišljena kako bi se psima omogućilo vježbanje i igranje s drugim psima bez vezanja uzica. Obično je ograđen i obično sadrži stanice za pitku vodu i jedinice za odlaganje otpada. Općenito, vlasnik psa i njegov pas moraju se pridržavati niza strogih propisa tijekom posjeta parku bez povodca. Zagovornici parkova bez povodca tvrde da oni mogu obuzdati zdravstvene probleme i probleme u ponašanju među psima dopuštajući im da slobodno trče i druže se s drugim psima. Krititelji ovih parkova tvrde da oni mogu dovesti do ozljeda i kod pasa i kod ljudi te da mogu predstavljati probleme javnog zdravlja.
Točan dizajn parka bez uzice može se uvelike razlikovati. Većina je, međutim, ograđena dovoljno visokim ogradama da se ne mogu lako preskočiti, a mnoge imaju dvostruka vrata koja obeshrabruju pse da pobjegnu. U pravilu, park s povodcem također sadrži jedinice u kojima vlasnici pasa mogu odlagati otpad svojih pasa i izvor vode koji omogućuje psima da ostanu hidrirani dok se igraju.
Kako bi zaštitili park s povodcem, vlasnik psa i njegov pas obično se moraju pridržavati opsežnog popisa propisa koje obično postavlja lokalni odjel za parkove i rekreaciju. Na primjer, vlasnik općenito mora očistiti sav otpad koji proizvodi njegov pas i ne smije osloboditi psa s povodca dok se potpuno ne nađe u granicama parka. Osim toga, pse se obično mora brzo vezati ako počnu pokazivati nasilno ili agresivno ponašanje. Vlasnici pasa mogu biti kažnjeni ako oni ili njihovi psi prekrše jedan od propisa parka.
Oni koji se zalažu za park bez povodca smatraju da može smanjiti učestalost fizičkih problema i problema u ponašanju među psima. To je zato što takvi parkovi omogućuju psima vježbanje i interakciju s drugim psima, što može promicati fizičku spremnost i smanjiti antisocijalno ili frustrirano ponašanje poput lajanja, skakanja i žvakanja namještaja. Mnogi vlasnici pasa smatraju da su te prednosti posebno uočljive među psima koji žive u gusto naseljenim urbanim područjima.
Neki ljudi smatraju da park bez uzice može predstavljati sigurnosni rizik i za pse i za ljude. Ti pojedinci tvrde da otpušteni pas može napasti drugog psa ili osobu prije nego što ga njegov vlasnik ima vremena obuzdati. Osim ozljeda, takvi napadi mogu uzrokovati i bolest ako pas uvrijeđenik nije pravilno cijepljen. Konačno, klevetnici parkova bez uzice tvrde da pseći otpad može postati opasnost za javno zdravlje u parkovima koji nisu strogo regulirani.