“Offshoring” je izraz koji se koristi za opisivanje preseljenja poduzeća iz jedne zemlje u drugu. Obično se preseljenje događa kako bi se iskoristile uštede u operativnim troškovima, uživala povoljnija porezna situacija ili oboje. U nekim slučajevima, napori za offshoring ne uključuju preseljenje cijelog poslovanja, već strateško postavljanje određenih odjela ili funkcija na međunarodno mjesto, uz zadržavanje prisutnosti u zemlji podrijetla.
U nekim krugovima, offshoring se ne odnosi na premještanje poduzeća per se, već na premještanje odabranih funkcija unutar strukture tvrtke. Na primjer, tekstilna tvrtka sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama Ujedinjenog Kraljevstva može odlučiti zadržati sjedište tvrtke u zemlji podrijetla dok uspostavlja proizvodne pogone u zemlji koja nudi porezne poticaje i obećava jeftiniju radnu snagu. Nakon uspostavljanja novih pogona i proizvodnje robe za prodaju, domaći pogoni se polako gase i rasprodaju. Poduzeće ima koristi od smanjenja troškova proizvodnje i mogućeg stjecanja nekih poreznih pogodnosti, dok i dalje održava mrežu prodajnih ureda i sjedišta poduzeća kod kuće, što mu omogućuje da također uživa sve porezne pogodnosti koje mogu biti dostupne domaćoj korporaciji.
Raspon koristi koje generira offshoring će se razlikovati od situacije do situacije. Opseg uključene operacije često će diktirati opseg pogodnosti koje su nove zemlje domaćini spremne proširiti u zamjenu za obećanje većeg broja radnih mjesta za svoje građane. Uzimanje u obzir svih zakona o radu koji bi utjecali na vrste plaća koje se mogu ponuditi bit će ključno prilikom razmatranja rješenja za offshoring. Za mnoge tvrtke ovaj pristup je održiv i dugoročno će uštedjeti novac. Točno projiciranje ušteda i dopuštanje bilo kakvih novih troškova koji bi mogli nastati zbog dogovora, kao što su uvozni i izvozni porezi, olakšat će određenoj tvrtki da utvrdi je li taj potez u najboljem interesu poslovanja tijekom dužeg vremena termin.
Koncept offshoringa je kontroverzan u nekim krugovima. Iako postoji opće priznanje da proces dopušta tvrtkama da iskoriste uštede koje se inače ne bi mogle ostvariti, kritičari ovog pristupa primjećuju da ovaj proces može oslabiti infrastrukturu nekih zemalja jer sve više tvrtki odlučuje proizvoditi robu izvan nacije. Kao rezultat toga, zaposlenici koji su raseljeni zbog zatvaranja pogona do kojih dolazi kada se proizvodni pogoni presele iz zemlje mogu, ali ne moraju biti u mogućnosti osigurati nova radna mjesta, što zauzvrat šteti lokalnom gospodarstvu. Zagovornici gledaju na offshoring kao na pružanje pogodnosti koje uključuju niže troškove za robu i usluge široj javnosti, što zauzvrat pomaže u kompenziranju financijskih problema nastalih gubitkom radnih mjesta u zemlji.