Ogilviejev sindrom je crijevni poremećaj u kojem se debelo crijevo radikalno širi i djeluje opstruirano, iako nema fizičke opstrukcije. Ovo stanje se obično javlja kod pacijenata koji su već bolesni i hospitalizirani zbog drugih stanja. Poznato je da kirurški zahvati, neurološki problemi i određeni lijekovi povećavaju rizik od razvoja Ogilviejevog sindroma. Liječenje zahtijeva pružanje potporne skrbi i rad na liječenju temeljnog uzroka.
Bolesnik s Ogilvieovim sindromom može razviti bol u trbuhu i oticanje te može imati mučninu ili zatvor. Na RTG snimci se može vidjeti proširenje debelog crijeva. Prije postavljanja dijagnoze, liječnici moraju isključiti potencijalne probleme poput stvarne opstrukcije ili crijevne perforacije. Neposredna skrb obično uključuje smanjenje oralnog unosa hrane i vode, korištenje intravenske dostave tekućine za ravnotežu elektrolita i poticanje pacijenata da se kreću radi ispuštanja plina. Ponekad će se umetnuti nazogastrična sonda.
Ako pacijenti ne dožive poboljšanje unutar jednog do dva dana ili se čini da se brzo pogoršavaju, operacija se može razmotriti kao opcija liječenja. Operacija može biti rizična, jer je pacijent obično već bolestan i može imati povećan rizik od komplikacija tijekom zahvata. Kirurški tim vodi računa o praćenju pacijenta tijekom cijelog zahvata na bilo kakve znakove nevolje.
Također poznat kao akutna pseudo-opstrukcija debelog crijeva jer se javlja brzo i djeluje poput opstrukcije debelog crijeva iako nije, Ogilviejev sindrom može biti povezan s visokom stopom smrtnosti. Studije na pacijentima s ovim stanjem sugeriraju da samo stanje obično nije smrtonosno kada se liječi, ali problem su komorbiditeti koji dovode do razvoja crijevnog distresa. Pacijenti su često teško bolesni i na intenzivnoj njezi, a njihova tijela teško se nose s fizičkim stresom povezanim s pojavom ovog stanja.
Kada se pacijentu dijagnosticira Ogilviejev sindrom, može biti od pomoći dobiti informacije o tome što je dovelo do razvoja problema i kako liječnici planiraju nastaviti s liječenjem. Mogućnosti liječenja mogu biti vrlo raznolike i može biti korisno konzultirati se sa stručnjakom za drugo mišljenje. Liječenje akutnih bolesnika može biti složeno i uključuje niz čimbenika. Važno je biti svjestan da se čak i uz vrlo pažljivu njegu i agresivno liječenje, neki pacijenti ne oporavljaju jer je opterećenje njihova tijela bilo jako teško. Liječnici mogu preporučiti konzervativnije pristupe u kombinaciji s liječenjem boli u slučajevima kada smatraju da je oporavak malo vjerojatan.