Ograničena gotovina je gotovina koja nije dostupna za trenutnu upotrebu i ne smije se koristiti u bilo koju svrhu dok se ne dogodi određeni događaj ili niz događaja. Tijekom ovog razdoblja ograničenja, gotovina se može držati na nekoj vrsti kamatonosnog računa, što omogućuje novcu generiranje dodatnog prihoda. Ovaj pristup može se koristiti u brojnim okruženjima, uključujući ispunjavanje značajne narudžbe za kupca ili kao strategija u upravljanju dugoročnim servisiranjem duga.
Jedan primjer korištenja ograničene gotovine odnosi se na izdvajanje sredstava koja će se koristiti za dugoročno povlačenje duga. To se ponekad koristi kada struktura duga uključuje balon plaćanja zajma ili čak odvajanje sredstava za podmirenje dužničkih obveza kao što su izdavanje obveznica. To znači da ako tvrtka mora riješiti izdavanje obveznica na kraju pet godina, novac će se periodično stavljati na kamatonosni račun tijekom tog vremena. Kada istekne pet godina, sav novac na tom računu oslobađa se u izričitu svrhu namirenja s vlasnicima obveznica. Ovisno o tome koliko je ograničenog novca ušteđeno tijekom godina, tvrtka će možda moći riješiti pitanje obveznica bez dodirivanja druge imovine.
Druga primjena ograničene gotovine uključuje isporuku skupe stavke kupcu. U ovom scenariju, klijent vrši neku vrstu depozita ili plaćanja unaprijed na tu veliku stavku ulaznice, s datumom isporuke postavljenim za određeno vrijeme u budućnosti. Identifikacija ovog budućeg datuma isporuke omogućuje proizvođaču vrijeme za izradu artikla koji odgovara specifikacijama dogovorenim s kupcem. Taj depozit smatra se ograničenom gotovinom i stavlja se na kamatonosni račun sve dok se predmet ne isporuči i ne prihvati od strane kupca. U tom trenutku novac više nije ograničen i tvrtka ga može koristiti za sve svoje poslovne troškove.
Ograničena gotovina se obračunava u financijskim evidencijama poslovanja, obično kao stavka u bilanci poduzeća. Ako se očekuje da će novac biti oslobođen unutar jedne kalendarske godine, obično se navodi kao kratkotrajna imovina. Ako gotovina ostane ograničena dulje od dvanaest mjeseci, sredstva se obično iskazuju kao dugotrajna imovina. Neke računovodstvene metode zahtijevaju stavljanje ograničene gotovine na probni račun salda koji se odražava odvojeno od ostalih računa ili stavki koje se nalaze u bilanci.