Ograničenje troškova je vrsta gornjeg iznosa koji se stavlja na operativne troškove povezane s nekom vrstom uzajamnog fonda. Ograničenje se obično određuje uzimanjem u obzir prosječne neto imovine koja se drži u fondu tijekom određenog vremenskog razdoblja, a zatim izdvajanja određenog postotka tog iznosa za upravljanje svim troškovima povezanim s kontinuiranom administracijom i upravljanjem tog uzajamnog fonda. Kao dio procesa, određivanje limita troškova također postavlja ograničenje na iznos tih troškova koji se mogu prenijeti na dioničare kao naknade za njihovo sudjelovanje u fondu.
Ovisno o tome kako je zajednički fond konfiguriran, uvjeti koji služe kao osnova za investicijski fond mogu odrediti postotak prosječne neto imovine fonda koji može ići na funkcije održavanja i upravljanja. U drugim scenarijima, upravitelj fonda ima ovlasti da odredi taj postotak, obično uz neke smjernice koje zahtijevaju razmatranje čimbenika kao što su pomaci u gospodarstvu, rast koji fond doživljava unutar danog vremenskog okvira ili čak rast fondu koji nastaje dodavanjem više ulagača kao sudionika. Nije neobično da vladini propisi koji se odnose na administraciju i upravljanje investicijskim fondovima također igraju ulogu u pomaganju upravitelju fonda u određivanju limita troškova koji će se primjenjivati na nadolazeće razdoblje.
Jedna od prednosti ograničenja troškova je da mjera učinkovito ograničava ili ograničava financijska sredstva dostupna za upravljanje nadzorom fonda. Ovo je korisno za upravitelja jer je lakše dodijeliti dijelove tog ograničenja za bitne funkcije, kao i dio odvojiti za nepredviđene događaje koji na neki način utječu na fond. Ulagači također imaju koristi od ograničenja troškova, jer se potencijal otpada u procesu upravljanja drži unutar određenog raspona, minimizirajući dodatne naknade i naknade koje se mogu procijeniti svakom od dioničara fonda.
Utvrđivanje ograničenja troškova ne znači automatski da postotak sredstava izdvojenih za upravljanje fondom mora biti u potpunosti isplaćen. Ova vrsta ograničenja jednostavno sprječava trošenje više od iznosa ograničenja. Nije neuobičajeno da upravitelji fondova i dalje koriste različite strategije kako bi rashodi održavanja i održavanja bili što niži, što rezultira nižim naknadama za sve dioničare koji sudjeluju u fondu.