Ograničeno tržište je vrsta tržišta na kojoj postoji velika državna kontrola nad tečajem unutar tog tržišta. Obično će državni propisi imati veći utjecaj na funkcioniranje tog tržišta nego što je to istina s drugim tržištima koja se mijenjaju na temelju šireg raspona gospodarskih događaja i okolnosti. Ograničenim tržištem često se smatra situacija koja se događa kod mjenjača, ali se također može naći u drugim vrstama tržišnih situacija.
Jedan od najlakših načina za razumijevanje koncepta ograničenog tržišta je razmatranje tečaja koji okružuje valutu koju je izdala određena nacija. Kada je tržište ograničeno, vrijednost te valute izravno je povezana s valutom koju je izdala druga nacija, obično uz korištenje vladinih propisa. Krajnji rezultat je da će se tečaj te valute pomaknuti u skladu s onim što se događa s drugom valutom, a ne drugim ekonomskim čimbenicima kao što je financijska stabilnost zemlje izdavatelja.
Opći cilj restriktivnog tržišta je korištenje državnih zakona i propisa kako bi se osiguralo da se tržište održava relativno sigurnim. Kada se postigne najbolji učinak, tržište je manje podložno potencijalnim prijevarama ili investicijskim poslovima koji mogu biti pomalo upitni. U nekim situacijama, stupanj ograničenja prisutnih na tržištu može biti donekle previsok, što dovodi do toga da ulagači odluče usmjeriti pozornost na imovinu kojom se ne trguje na tom tržištu.
Ograničeno tržište ne smatra se najkontroliranim od svih tržišnih situacija. Blokirano tržište, na kojemu se određene transakcije uopće ne smiju odvijati, općenito se smatra da je tip tržišne situacije najviše držan i upravljan. Nasuprot tome, slobodno tržište uživa malo, ako uopće ima, stvarnih državnih propisa i ograničenja, uz niz ekonomskih čimbenika koji izravno utječu na kretanje vrijednosti imovine kojom se trguje na tom tržištu.
Krititelji ograničenog tržišta često smatraju ovu vrstu situacije kako bi spriječili slobodno poduzetništvo, učinkovito ograničavajući prilike za ulagače na tržištu. Pobornici ograničenog tržišta primjećuju da postojanje državnih propisa često može spriječiti manipulaciju tim tržištem i zapravo spriječiti neke ulagače da izgube novac. Ne postoji univerzalni dogovor o tome koliko je regulacija previše, zbog čega je ponekad teško odlučiti je li određeno tržište uistinu restriktivno.