Okrivljenik je osoba optužena za kazneno djelo u kaznenom predmetu. Optuženika optužuje kazneni tužitelj – što je ekvivalent tužitelja u građanskim predmetima. Ulogu tužitelja obavlja državni, regionalni ili drugi državni organ u čiju je nadležnost predmet. Okrivljenik će se ili dokazati nevinim ili, ako se utvrdi da je kriv, prijeti mu kazna zatvora ili novčana kazna. Zatvorske kazne često su popraćene probnim rokovima i programima rada u zajednici. Neke zemlje i regije također osuđuju optuženike na smrtnu kaznu ako se ta kazna čini dostojnom zločina.
Postoje ključne razlike između kaznenih i građanskih optuženika. U kaznenom predmetu kazneno okrivljenika ne progoni strana kojoj je možda počinjena nepravda, već regionalni ili državni organ koji zastupa tu stranku. U građanskom postupku, međutim, tužitelj koji goni tuženika i stranka koja tvrdi da je ozljeda jedno te isto. Naravno, u građanskom postupku okrivljenik također nije u opasnosti od kaznene prijave.
Okrivljeniku se pruža određena mjera prava, koja se mogu jako razlikovati ovisno o državi u kojoj je kazneno djelo počinjeno. U Sjedinjenim Državama, američki Ustav jamči pravo na pošteno i brzo javno suđenje pred porotom – ako moguća zatvorska kazna prelazi šest mjeseci – kao i pravo na odvjetnika. Ako optuženik ne može priuštiti odvjetnika, država ga mora osigurati. Ne nude sve zemlje pravo na suđenje pred porotom, umjesto toga odlučuju rješavati slučajeve isključivo sa sucem ili sudačkim vijećem. Rusija je, na primjer, ukinula suđenje pred porotom za određene kaznene predmete. Iako porote mogu imati manjkavosti, one također mogu pomoći u sprječavanju korumpiranih ili pogrešnih sudaca u izricanju nepravednih kazni.
Zaštita od dvostruke opasnosti još je jedno jedinstveno pravo koje mnoge zemlje priznaju; ova praksa štiti kaznenog okrivljenika od dva puta suđenja za isto kazneno djelo. Mnoge zemlje također poštuju pravo optuženika da se ne inkriminiraju. To znači da imaju pravo na šutnju dok su u policijskom pritvoru. To također znači da mogu odbiti biti svjedok na vlastitom suđenju. To često nije slučaj u građanskim suđenjima, u kojima okrivljenik može biti obvezan svjedočiti, čak i ako će to svjedočenje biti samoinkriminirajuće.