Okrutna i neobična kazna je kazna koja je ili pretjerana, s obzirom na zločin, ili okrutna, s obzirom na standarde društva. Standard za ono što kaznu čini okrutnom i neobičnom znatno se razvio i nastavlja se razvijati kako se društvene norme i moral mijenjaju. Osobe koje su osuđene ili podvrgnute ovoj vrsti kazne mogu se žaliti s obrazloženjem da nisu bile pravedno tretirane u pravnom sustavu. Žalbe koje dođu do najvišeg suda u zemlji mogu uspostaviti nove presedane koji će oblikovati pristup kažnjavanju u budućnosti.
Koncept zabrane okrutnih i neobičnih kazni može se vidjeti u engleskoj Bill of Rights, napisanoj 1689. godine. Ovu su ideju usvojile mnoge engleske kolonije i može se vidjeti sadržana u Ustavu Sjedinjenih Država u Osmom amandmanu, kao i u poveljama iz Ujedinjenih naroda i Europske unije. Rašireno usvajanje pravnog jezika koji izričito zabranjuje kazne koje su okrutne i neobične pokazuje da mnogi ljudi i njihove vlade vjeruju da nerazumne kaznene prakse krše ljudska prava i uobičajenu pristojnost.
Mučenje je oblik okrutne i neobične kazne. Isto tako, kazne koje se smatraju barbarskim ili ponižavajućim, poput udaranja štapom ili katranom i perjem, također se mogu smatrati okrutnim i neuobičajenim. Smrtna kazna bila je tema spora, a neke zemlje vjeruju da je nehumana, dok druge ne, no općenito se slaže da su ekstremni oblici smaknuća, poput spaljivanja na lomači, kamenovanja i razapinjanja okrutni i neobični. Također se raspravlja o tome koje vrste slučajeva zaslužuju smrtnu kaznu; neke zemlje pogubljuju ljude zbog kaznenih djela droga ili silovanja, na primjer, dok druge ograničavaju smrtnu kaznu na slučajeve ubojstva.
Fizičko zlostavljanje nije nužno za ispunjavanje standarda okrutnog i neobičnog kažnjavanja. Psihološko zlostavljanje zatvorenika smatra se oblikom, kao i kazne koje su nerazumne u odnosu na kazneno djelo koje je netko počinio. Osoba koja dobije doživotnu kaznu zatvora zbog krađe sanduka naranči, na primjer, može tvrditi da je to okrutna i neobična kazna i tražiti izmjenu kazne.
Kako se društveni standardi mijenjaju, mijenja se i definicija okrutne i neobične kazne. Nekada su se, na primjer, mnoge nacije u očima zakona ponašale prema tinejdžerima kao prema odraslima. Danas se vjeruje da su radnje poput pogubljenja 16-godišnjaka okrutne i neobične. Isto tako, prakse poput odsijecanja ruku i ušiju ili žigosanja ljudi za kaznu za krađu nekada su bile prihvatljive, a to više nije slučaj u većini mjesta.