Oligarhija je oblik vladavine u kojem većina političke moći zapravo pripada malom segmentu društva, obično ljudima koji imaju najviše bogatstva, vojne snage, nemilosrdnosti ili političkog utjecaja. Riječ “oligarhija” dolazi od grčkih riječi olígos, što znači “nekoliko” i archo, što znači “vladati”. Neki politički teoretičari tvrde da su sva društva neizbježno oligarhije, bez obzira na njihov navodni politički sustav.
Kako nastaju oligarhije
Oligarhije često kontrolira nekoliko moćnih obitelji čija se djeca odgajaju i podučavaju da postanu nasljednici moći, često na neku vrstu troška onih kojima se upravlja. Za razliku od aristokracije – ili vlade “najboljih” – ova se moć možda neće uvijek provoditi otvoreno, a neki oligarsi preferiraju ostati “moć iza prijestolja”, vršeći svoju kontrolu ekonomskim sredstvima. Za razliku od plutokracije, ni oligarhija nije uvijek pravilo bogatstva, jer oligarsi jednostavno mogu biti privilegirani kadar. Također se sugerira da većina komunističkih država odgovara definiciji oligarhija.
Društva bi također mogla postati oligarhije prema zadanim postavkama, kao rezultat promjenjivih saveza zaraćenih plemenskih poglavara, iako bi se bilo koji oblik vlasti mogao transformirati u oligarhiju u nekom trenutku svoje evolucije. Najvjerojatniji mehanizam za ovu transformaciju je postupno nakupljanje inače nekontrolirane ekonomske moći. Oligarhije bi također mogle evoluirati u klasičnije autoritarne oblike vlasti, ponekad kao rezultat prevlasti jedne obitelji nad drugima. Mnoge europske monarhije uspostavljene tijekom kasnog srednjeg vijeka počele su na taj način.
Engleska 1200. godine
Oligarhije bi također mogle postati instrumenti transformacije, inzistirajući na tome da monarsi ili diktatori dijele vlast, otvarajući tako vrata dijeljenju vlasti od strane drugih elemenata društva. Jedan primjer ovog procesa dogodio se kada su se engleski plemići udružili 1215. kako bi natjerali nevoljnog kralja Ivana da potpiše Magna Carta, prešutno priznanje kako kraljeve političke moći slabi, tako i postojanja početne oligarhije. Kako je englesko društvo nastavilo rasti i razvijati se, Magna Carta je više puta revidirana tijekom sljedećeg desetljeća, jamčeći veća prava većem broju ljudi, postavljajući tako pozornicu za britansku ustavnu monarhiju.
Južna Afrika 1900-ih godina
Suvremeni primjer oligarhije mogao se vidjeti u Južnoj Africi 20. stoljeća, gdje su osnovne karakteristike oligarhije bile posebno lako uočljive, jer se južnoafrički oblik oligarhije temeljio na rasizmu. Nakon Burskog rata postignut je prešutni sporazum između bijelaca koji govore engleski i afrički. Zajedno su činili oko 20 posto stanovništva, ali je taj mali postotak imao pristup praktički svim obrazovnim i trgovačkim mogućnostima, a manjina je nastavila uskraćivati te mogućnosti crnoj većini čak i više nego prije. Iako se taj proces odvijao od sredine 18. stoljeća, nakon 1948. postao je službena vladina politika i postao poznat diljem svijeta kao aparthejd. To je trajalo sve do dolaska demokracije u Južnu Afriku 1994. godine, isprekidano prijelazom na demokratski izabranu vladu kojom je dominirala crnačka većina.