Što je oligopsonija?

Oligopsonija je situacija u kojoj postoji nekoliko velikih kupaca, a možda i mnogo prodavača. U tom slučaju situacija je obrnuta od oligopola, gdje je malo prodavača, a mnogo kupaca. U slučajevima kada postoji oligopsonija, postoji mogućnost da kupci diktiraju tržišne cijene i druge uvjete prodavačima jer prodavači moraju pronaći izlaz za svoj proizvod.

Jedan primjer oligopsonije je proizvod poznat kao kakao. Iako postoji mnogo proizvoda koji koriste kakao, malo je velikih kupaca usjeva. Ovi kupci mogu diktirati uzgajivačima kakaa koju će cijenu platiti za proizvod, jer postoji vrlo malo drugih prilika za prodaju proizvoda izvan ovih velikih kupaca. Dakle, egzistencija proizvođača ovisi o prodaji proizvoda.

U situacijama kada postoji oligopsonija, može doći do niza stvari. Prvi je da postoji vjerojatnost obeshrabrenja da više proizvođača ili prodavača istog proizvoda uđe u posao, osobito ako se smatra da kupci iskorištavaju situaciju. Drugo, može pomoći u održavanju niskih cijena za potrošače jer ti kupci kupuju na veliko i imaju veću kontrolu nad uvjetima kupnje.

Za razliku od oligopola, s vremena na vrijeme može postojati i potencijal za nove kupce. Zapravo, ako uvjeti postanu povoljni za kupce, mogu se stvoriti nove tvrtke koje će iskoristiti te uvjete. Stoga oligopsonija možda neće dugo trajati, čak ni nakon što je stvorena, ako su uvjeti zreli za eksploataciju. U takvim situacijama, oligopsonija može imati potencijal da potakne još veću konkurenciju među kupcima kako drugi ulaze na tržište.

Općenito, međutim, postoje neke prepreke za nove kupce u oligopsoniji. Proizvod koji se kupuje i prodaje može zahtijevati posebnu obradu i znanje dok se kreće od sirovine do gotovog proizvoda. To bi mogao biti jedan od razloga zašto uopće nema veće baze kupaca. Također, novi kupci mogu otkriti da proizvođači ili prodavači imaju postojeće ugovore s već postojećim kupcima i da im nisu u mogućnosti prodavati prema uvjetima tih ugovora.

Za razliku od oligopola ili monopola, oligopsoniju je možda nešto teže regulirati jer vlada u većini slučajeva ne može naložiti pojedince ili tvrtke proizvodom. Ako postoji problem protiv monopola, kao što su ugovori koji zabranjuju prodavačima da traže druge kupce, to može biti način djelovanja koje vlada može poduzeti. Nadalje, vlada može ponuditi određenu cijenu ili regulatornu zaštitu prodavačima, ako uvjeti ugroze njihov život.