Omjer kredita i depozita mjera je koja se koristi u svijetu bankarstva za izračunavanje postotka depozitne baze banke koju daje na raspolaganje u obliku zajmova. Zakoni u nekim zemljama i regijama postavljaju ograničenja na omjer kredita i depozita banaka i drugih financijskih institucija. U mnogim slučajevima državni regulatori ograničavaju te omjere od slučaja do slučaja.
Najveći dio prihoda banke ostvaruje se kroz proizvodnju kredita. Banke prikupljaju novac pristankom na plaćanje kamata vlasnicima depozitnih računa. Dio tih položenih sredstava potom se posuđuje potrošačima i poslovnim zajmoprimcima u obliku hipoteka, zajmova za vozila i drugih vrsta kreditnih proizvoda. Marža između kamatne stope koju banka plaća deponentima i kamate koju zaračunava za kredite predstavlja dobit banke. Stoga, što je veći omjer kredita i depozita banke, to više novca može zaraditi u smislu prihoda od kreditiranja.
Tijekom teške recesije, veliki broj potrošača i poslovnih zajmoprimaca ne plaća dugove. Banke mogu nadoknaditi neke od tih gubitaka prihodima ostvarenim od drugih kredita. Ipak, u nekim slučajevima široko rasprostranjena neplaćanja mogu dovesti banku u situaciju u kojoj nema dovoljno novca da omogući svojim štedišama da povuku svoja sredstva. Takve su banke tehnički nesolventne i državni regulatori mogu ih zatvoriti; u ovom slučaju štediše obično gube svoja sredstva. Kako bi smanjili slučajeve nesolventnosti banaka, regulatori u mnogim zemljama ograničavaju omjer kredita i depozita tako da banka uvijek ima pri ruci određenu količinu gotovine.
Dok zakoni u nekim zemljama ograničavaju omjere kreditiranja, zakoni u drugim zemljama prisiljavaju banke da posuđuju novac. Banke igraju ključnu ulogu u nacionalnom gospodarstvu i ako banke odbiju posuditi novac, poduzećima i potrošačima nedostajat će sredstava za kupnju dobara, što u konačnici guši gospodarski rast. Kako bi spriječili banke da ulažu u imovinu koja stvara prihod osim u zajmove, državni regulatori u mnogim zemljama imaju ovlasti procijeniti kazne protiv banaka ako omjeri kredita i depozita padnu ispod određenih razina. Stoga su banke u mnogim zemljama dužne održavati svoj omjer kredita i depozita na ciljanoj razini koja prelazi minimalno potrebnu, ali ostaje ispod maksimalno dopuštene razine.
Neispunjenja kredita često teže utječu na manje institucije nego na velike jer što manje klijenata kreditora banka ima, to svaki neispunjeni kredit ima veći utjecaj na bilancu banke. Umjesto da nameću ograničenja na omjere depozita za cijelu industriju, regulatori u mnogim zemljama imaju ovlast određivati minimalne i maksimalne omjere od slučaja do slučaja. Regulatori mogu sniziti omjer kredita i depozita banke koja je već doživjela veliki broj kašnjenja. S druge strane, regulatori mogu ublažiti ograničenja kreditiranja u bankama s konzervativnim standardima osiguranja i minimalnim stopama neispunjenja obveza.