“OpenGL® crtež” je opći izraz koji se može koristiti za označavanje da je aplikacija postavljena da koristi Open Graphics Library® knjižnice za renderiranje na zaslonu. Također se može koristiti u programiranju za opisivanje upotrebe različitih funkcija unutar biblioteke za stvaranje elemenata u sceni. OpenGL® crtanje najčešće uključuje sastavljanje točaka i linija u trokute, četverokute ili druge poligone kako bi se stvorili vidljivi objekti ili sučelja koje korisnik može vidjeti ili komunicirati s njima. OpenGL® crtež također može biti konačna renderirana scena kako se prikazuje na ekranu ili drugom uređaju.
Iz perspektive programiranja, OpenGL® crtanje je vrlo slično crtanju na papiru olovkom. Postoji vrsta virtualne olovke unutar OpenGL® koja se može pomicati s jedne pozicije na drugu, ali uvijek pamti gdje se trenutno nalazi. Olovka se može pomicati i resetirati, ali se u isto vrijeme može koristiti za ocrtavanje kontinuiranih skupova točaka.
Jedan primjer korištenja oznake položaja za crtanje je objekt koji se zove trokutna traka. Ovo je niz trokuta u kojem svaki dijeli stranu sa sljedećim trokutom. Koristeći OpenGL® funkcije crtanja, crta se točka, a zatim još dvije kako bi se stvorio osnovni trokut. Sljedeće dvije točke na koje se pomiče virtualna olovka bit će povezane, tvoreći drugi trokut. Ovaj se proces može koristiti za crtanje cijelih elaboriranih objekata pomicanjem od točke do točke.
Korištenjem pomoćnih knjižnica ili proširenja, postoji niz OpenGL® funkcija za crtanje visoke razine koje se mogu koristiti za pojednostavljenje konstrukcije složenih scena. Ove funkcije mogu nacrtati kocku, kuglu ili drugi primitivni oblik, uklanjajući potrebu za mukotrpnim generiranjem standardnog koda za crtanje oblika. Točkama, koje su samo pojedinačne točke na određenom mjestu, može se manipulirati kroz funkcije crtanja tako da se rasterska slika kao što je fotografija može prevesti u trodimenzionalne (3D) koordinate.
Nakon što je geometrija scene određena i proslijeđena grafičkom hardveru, OpenGL® rutine za crtanje pomažu u prikazivanju scene na uređaju za prikaz. Kada se matematičke informacije koje opisuju točke, linije i površine scene nacrtaju na monitoru, proces je poznat kao rasterizacija, u kojem se slika čini dvodimenzionalnom (2D) kako bi se mogla prikazati. Rezultirajuća 2D rasterizirana slika napravljena od 3D podataka može se nazvati OpenGL® crtežom.