Računalna grafika OpenGL® slike su prikazane korištenjem OpenGL® softvera umjesto drugih vrsta programa računalnih grafičkih slika (CGI). Oni se prikazuju korištenjem računalnog kodiranja slično kao razvoj računalnog softvera. Međutim, umjesto da koristi ovo kodiranje za upute programu o tome kako raditi, programiranje se koristi za upućivanje grafičkog motora o tome što i kako prikazati različite dvodimenzionalne (2D) ili trodimenzionalne (3D) objekte. OpenGL® računalna grafika ima određene prednosti u odnosu na druge programe, jer se može koristiti s više operativnih sustava (OS) i raznim platformama.
Postoji niz različitih postavki u kojima se može koristiti OpenGL® računalna grafika, uključujući kreiranje računalno potpomognutog dizajna (CAD) i programa za video igre. Korištenjem ove vrste softvera mogu se stvoriti različiti krajolici, scene i objekti. U arhitektonske ili dizajnerske svrhe, OpenGL® računalna grafika može se koristiti za izradu digitalnih modela zgrada kao demonstracija za klijenta ili za izradu digitalnog mockupa proizvoda. U dizajnu videoigara ove se vrste grafike često koriste za stvaranje scena i objekata koji se lako prikazuju pomoću različitih vrsta hardvera i softvera.
I dvodimenzionalna, ili 2D, i trodimenzionalna, ili 3D, grafika može se kreirati korištenjem OpenGL® softvera, a te se slike zatim mogu lako prikazati i prikazati u računalnim sustavima. Računalna grafika OpenGL® u osnovi se stvara korištenjem računalnog programiranja, slično onom koji se koristi za izradu novog softvera ili za dizajn i razvoj web stranice. Softver zatim izvršava kod koji je napisan i dok to čini generira različite vrste objekata koji se sastoje od linija i poligona. Ove vrste OpenGL® računalne grafike razvijene su kroz matematiku, jer je svaka točka u objektu naznačena u kodu.
Točke u prostoru, također zvane vrhovi, i linije koriste se za stvaranje 2D OpenGL® računalne grafike. Trokut, na primjer, može se stvoriti pomoću koda koji označava tri određene točke, a zatim daje upute softveru da poveže te točke s linijama kako bi se napravio ukupni oblik. 3D grafika je, međutim, nešto složenija i zahtijeva puno kodiranja za stvaranje. Ovi objekti su stvoreni kao OpenGL® računalna grafika kroz više oblika zvanih poligoni, koji su međusobno povezani kako bi tvorili površinu 3D objekta. To se zatim teksturira kroz dodatno programiranje i njime se može manipulirati na brojne načine kroz više koda.