Operacija popravka Ahilove tetive koristi se kada je došlo do djelomičnog ili potpunog kidanja ili rupture Ahilove tetive i drugi tretmani nisu prikladni. Ova vrsta operacije osmišljena je za ponovno povezivanje Ahilove tetive ako dođe do puknuća. Dvije različite metode izvođenja operacije popravka Ahilove tetive su otvorena kirurgija, koja uključuje jedan dugi rez niz stražnju stranu ozlijeđene noge, i perkutana kirurgija, koja uključuje izradu više manjih rezova kako bi se završio zahvat umjesto jednog velikog.
Ahilova tetiva je najveća tetiva u ljudskom tijelu i predstavlja traku vlaknastog tkiva smještenog na stražnjoj strani gležnja. Ova tetiva povezuje mišić potkoljenice s kalkaneusom ili petnom kosti. Ova tetiva je vitalna za hodanje, trčanje i skakanje.
Ruptura Ahilove tetive je ozljeda koja uključuje djelomični ili potpuni puknuće kroz tetivu, najčešće oko 2 inča (5 cm) iznad pete. Ozljeda ove prirode može nastati tijekom tjelesnih aktivnosti, ili prilikom pada, kada su sile koje djeluju na tetivu prevelike, uzrokujući rupturu. Puknuće Ahilove tetive često je vrlo bolno. U trenutku ozljede česta je iznenadna pojava jake boli, kao i čujni zvuk pucanja. Također se javljaju bol, oteklina, modrice, ukočenost i nedostatak pokretljivosti.
Otvorena operacija popravka Ahilove tetive uključuje dugi rez napravljen na stražnjoj strani ozlijeđene noge kako bi se otkrila puknuta tetiva. Puknuti krajevi tetive se čiste i uklanjaju sve mrtve ili oštećene tkiva. Krajevi tetive se zatim ponovno postavljaju u anatomski ispravan položaj i zašivaju čvrstim, neupijajućim šavom. U ovom trenutku treba paziti da se tetiva ne zategne previše ili premalo; labava tetiva rezultirala bi slabošću i trajnim gubitkom snage, dok bi zategnuta tetiva uvelike smanjila pokretljivost i fleksibilnost, kao i veći rizik od ponovnog pucanja.
Perkutana operacija popravka Ahilove tetive je zahvat koji koristi više manjih rezova na ozlijeđenoj nozi. Liječnik koristi ove manje rezove kako bi ponovno spojio tetivu. Čini se da je rizik od infekcije nešto manji nego kod otvorenih zahvata, ali rizik od oštećenja drugih važnih anatomskih komponenti noge, kao što je suralni živac, značajno se povećava.
Ako se sumnja na Ahilovu rupturu, djelomičnu ili potpunu, važno je da bolesnik odmah imobilizira gležanj i zatraži liječničku pomoć. Ako se ne liječi, ova ozljeda može rezultirati trajnim nedostatkom pokretljivosti i snage. Kada ozlijeđeni gležanj nije imobiliziran, postoji opasnost od daljnjih ozljeda i komplikacija.