Operantno ponašanje je izraz koji je prvi upotrijebio BF Skinner koji je bio jedan od najpoznatijih psihologa u školi biheviorizma. U svom dugogodišnjem radu, Skinner je teoretizirao da su organizmi u ponašanju često pod utjecajem posljedica, te da će prethodne posljedice utjecati na buduće ponašanje. Posljedice su mogle biti prirodne ili izmišljene, a često su bile izmišljene u vrstama studija o operantnim praksama ponašanja na životinjama.
U osnovi, ova vrsta ponašanja je odgovor osobe/organizma na posljedice, te način na koji se ponašanje na njih utječe. Sam operant je ponašanje koje proizvodi neki utjecaj na opće okruženje. Druga bi definicija mogla biti ne samo ponašanje na koje utječe okolina, već i koje uzrokuje promjenu okoline.
To je možda najlakše razumjeti u kontekstu primjera. Postoje mnoge vrste operanata koji bi mogli potaknuti ponašanje temeljeno na davanju pozitivnog potkrepljenja. Na primjer, štakori se mogu testirati na brzinu kada trče kroz labirint. Nakon početka testiranja, na kraj labirinta bi se stavio ukusni zalogaj hrane kako bi se utvrdilo hoće li štakor imati kraće vrijeme trčanja. Ako se štakorovo vrijeme rada poveća, ovo je primjer ponašanja operanta (pod uvjetom da se test može duplicirati više puta). Ponašanje štakora se mijenja (brzina se povećava) jer se pozitivno pojačava da trči kroz labirint.
Alternativno, znanstvenik bi mogao testirati operantno ponašanje štakora stavljajući u kutiju polugu ili gumb koji uzrokuje bol kada se pritisne. Ako štakor prvo istraži polugu i doživi ovu bol, vjerojatno će nakon toga ostaviti polugu na miru. Ovo istražuje ideju negativnog potkrepljenja ili negativnog operanta.
Drugi primjer operantnog ponašanja ili operanata je nedostatak posljedica ili uvjetovanost izumiranja. To je kada ništa ne proizlazi iz ponašanja. Ljudi redovito koriste ovaj oblik izumiranja kod male djece. Metoda “isplači” izaziva reakciju, jer roditelji ne reagiraju na djetetov plač. To postupno jača koncept u dojenčetu da plač ne izaziva roditeljsku reakciju i stoga je bezvrijedan.
Neki ljudi osjećaju određeni stupanj nelagode zbog biheviorizma, a posebno zbog stvari poput metode isplačivanja. Pošteno je zapitati se što znači ponašanje operanta u većoj skali. Da li beba koja plače na kraju treba terapiju jer je rasla s osjećajem manje vrijednosti i nevažnosti? To je dobro pitanje o kojem se mnogo raspravlja.
Međutim, rad Skinnera i drugih uspješno je primijenjen u psihologiji, čak i ako postoje argumenti o psihologiji ponašanja i njezinim metodama. Zbroj stvari koje upravljaju cjelokupnim ponašanjem kod čovjeka može biti vrlo različit. Jasno je, međutim, da su Skinner i mnogi drugi bihevioristi pokazali da i životinje i ljudi često mijenjaju svoje ponašanje s obzirom na različite operante, a načini koji se mogu primijeniti u korist ljudima mogu biti brojni.