Opisni pridjev je riječ koja se koristi za izravno opisivanje druge riječi; obično se nalazi neposredno uz ono što opisuje. Na primjer, u frazama kao što su “brzi čovjek”, “lijeni pas” i “moj crveni auto” postoje tri jednostavna, opisna pridjeva u obliku “brz”, “lijen” i “crveni”. Postoje i složeni pridjevi koji obično zahtijevaju dvije ili više riječi zajedno, kao što je “ledeno hladna voda”; Vlastite imenice mogu se koristiti kao pridjevi u frazi poput “rimske frizure”. Opisni pridjev također može biti participativni glagol koji djeluje kao pridjev kao što je “patike za trčanje” ili “instruktor plivanja”.
Iako se svi pridjevi koriste za opisivanje ili modificiranje nečega, opisni se pridjev koristi izravno uz riječ ili izraz koji mijenja. To je u suprotnosti s drugim vrstama pridjeva kao što je riječ “sretan” u rečenici poput “Moj pas je sretan”, u kojoj je to predikat pridjev. Jednostavan opisni pridjev jedna je riječ koja se koristi s objektom koji mijenja. Ova vrsta riječi jedan je od najčešćih pridjeva i često se lako prepoznaje; uključuje riječi poput “brzo” u “brzi auto” ili “blesavo” u “blesav pas”.
Složeni opisni pridjev također je prilično čest i uključuje dvije ili više riječi koje se zajedno koriste da djeluju kao jedan opisni izraz. Ove riječi se često stavljaju na crticu kako bi naznačile da se njima izražava samo jedna ideja. Jednostavni primjeri složenog opisnog pridjeva mogu uključivati ”wind-swept” u izrazu “wind-swept planins” ili “red-hot” u “red-hot poker”. Iako ove fraze funkcioniraju kao pridjevi, riječi koje se koriste u njima često su imenice i glagoli.
Pravi pridjevi koriste vlastitu imenicu da opisuju ili modificiraju nešto drugo. Oni se obično koriste kao opisni pridjev i često označavaju nešto što je iz određene nacionalnosti ili za proslavu praznika. Izrazi poput “kineska hrana”, “talijanske mesne okruglice” i “božićne čestitke” koriste odgovarajući pridjev za opisivanje druge imenice uz koju idu.
Particijalni glagol može se koristiti i kao opisni pridjev. Glagoli u participskom obliku obično imaju nastavak “-ing” na kraju. To se često vidi u frazi u kojoj radnja glagola opisuje nešto što se koristi u izvođenju te radnje. Na primjer, u izrazu “patike za trčanje”, cipele se koriste za čin trčanja, pa stoga oblik participa samog glagola može biti pridjev koji ih opisuje.