Opportunity Engineering je poslovna strategija koja se koristi za smanjenje rizika uz istovremeno iskorištavanje prilika da se taj rizik iskoristi za pozitivnu dobit. Teorija koja stoji iza inžinjeringa prilika je da inherentne prilike obično žive u atmosferi neizvjesnosti. Slično konceptu surfanja, inženjering prilika nastoji iskoristiti snagu tog rizika jašući na vrhu vala dinamičnih promjena. Prilike koje se pojavljuju u atmosferi neizvjesnosti predstavljaju ograničen vremenski okvir u kojem tvrtke mogu iskoristiti te prilike. Ovaj poslovni pristup rizik vidi kao pozitivnu snagu u poslovanju, a ne nešto što treba izbjegavati.
Linearno razmišljanje je tradicionalni pristup i još uvijek se široko smatra odgovarajućim odgovorom na predvidljive situacije. Linearni misaoni procesi primjer su tradicionalnog linearnog modela tvornice. Predvidljivost je poželjna i njegovana. Neočekivani razvoj događaja smatra se prekidima koje treba izbjegavati.
S druge strane, dinamično nastajuća okruženja stvaraju atmosferu nepredvidljivosti koja ograničava učinkovitost linearnog rješavanja problema. Koristeći dinamički pristup, ovaj poslovni koncept traži strategije prilagođavanja rizicima, a istodobno ima za cilj minimiziranje negativnih utjecaja. U isto vrijeme, tvrtke također koriste ovu strategiju kako bi proširile one profitabilne prilike koje se mogu pojaviti unutar ovih dinamično mijenjajućih poslovnih okruženja.
Model prilika u poslovanju gleda na rizik kao na idealan način za one inovativne skokove koji će imati najveći utjecaj. Oni koji upravljaju tim prilikama pokušavaju smanjiti nepoželjni rizik. Međutim, kada rizik koji se prirodno pojavljuje predstavlja prilike, inženjer prilika će koristiti strukturiranu paradigmu za razvoj tih prilika.
Nesigurne prilike zahtijevaju fleksibilno upravljanje i u tome leži najveća prepreka implementaciji mogućnosti inženjeringa. Kako bi stvorili način razmišljanja o inovativnom razmišljanju potrebnom za ovaj poslovni model, menadžeri će možda trebati obuku za prevladavanje averzije prema riziku. Ova se poslovna strategija obično provodi u fazama, tijekom vremena.
Averzija prema riziku nije samo strategija, već psihološki atribut koji može biti ukorijenjen u osoblju i trebat će vremena da se promijeni stari način razmišljanja. U inženjeringu mogućnosti, menadžerima je dodijeljena odgovornost da sustavno identificiraju potencijalno bogate mogućnosti prinosa. Koristeći matematičke modele i pažljivu analizu, fokus je na upravljanju, a ne izbjegavanju rizika.
Iskorištavanje novih rizika u poslovanju nije slično kockanju, već iskorištavanju moći promjene. Iako se kroz tržišne rizike mogu pojaviti korisne prilike za poslovne inovacije, postoje druge vrste rizika u poslovanju koje je najbolje eliminirati. To uključuje rizike od ozljeda osoblja, hitne medicinske situacije i prekide poslovanja zbog prirodnih katastrofa ili nesreća.