Oprašivanje je proces kroz koji se biljke razmnožavaju, osiguravajući da se muške spolne stanice šire na ženske spolne stanice, omogućujući biljci da proizvede sjeme koje će se zauzvrat razviti u nove biljke. Proces oprašivanja važan je za ljude u brojnim područjima, uključujući vrtlare, poljoprivrednike i biologe, od kojih se svi oslanjaju na oprašivanje i oplodnju koja iz toga proizlazi. Postoji niz različitih načina na koje se oprašivanje može dogoditi, a neke biljke su razvile vrlo složene tehnike oprašivanja.
Muški dio biljke, poznat kao prašnik, proizvodi pelud, ljepljivi materijal koji sadrži genetski materijal. Oprašivanje se događa kada pelud dođe u dodir sa sjemenom, ženskim dijelom biljke. Kod cvjetnica, poznatih kao kritosjemenke, pelud se prenosi na stigmu, koja transportira pelud do jajne stanice. Kod golosjemenjača poput četinjača, pelud se nanosi izravno na jajnu stabljiku.
Mnoge biljke su sposobne za samooprašivanje, što uključuje širenje vlastite peludi na vlastite ovule. Međutim, poželjnije je unakrsno oprašivanje jer povećava genetsku raznolikost, čineći biljnu vrstu u cjelini jačom i vjerojatnijom da će preživjeti. Biljke mogu postići unakrsno oprašivanje mamenjem oprašivača poput pčela i insekata na svoje prašnike, pri čemu oprašivači pokupe pelud i ispuste ga na druge biljke. Unakrsno oprašivanje se također može dogoditi kada biljke ispuštaju svoj pelud u zrak, oslanjajući se na vjetar da ga prenese drugim biljkama. Ljudima je često poznat ovaj oblik oprašivanja, budući da pelud iz okoline u zraku može izazvati alergijske reakcije.
Biljke mogu koristiti razne tehnike kako bi izbjegle samooprašivanje, kao što su značajke na cvijetu koje sprječavaju kontakt između prašnika i sjemenke ili stigme. Biljke su također sposobne prepoznati vlastiti pelud, što im omogućuje da potaknu kemijski odgovor koji sprječava oplodnju ako se samoopraši.
Jednom kada se biljka opraši, ovula se oplodi i može se početi razvijati u sjeme. Mnoge sjemenke su prekrivene zaštitnim premazima kako ih životinje ili elementi ne bi oštetili, a neke su umotane u plodove koji su namijenjeni privlačnosti kukcima, pticama i drugim životinjama. Kada životinje pojedu plod, one kasnije izlučuju sjemenke na udaljeno mjesto, šireći biljku u prirodnom okruženju. Neke su biljke toliko posebno razvijene da njihovo sjeme zapravo treba proći kroz probavni trakt kako bi proklijalo.