Dok mnogi ljudi optičke varke poistovjećuju s fatamorganama, činjenica je da je fenomen puno širi. U osnovi, optička iluzija je svaki slučaj u kojem se informacije prikupljene ljudskim okom prevode u mozgu na takav način da nastaje vizualna iluzija neke vrste. Optička se iluzija može koristiti u nizu različitih aplikacija, kao što su igre, psihološka procjena i terapija, te stvaranje umjetnosti.
Jedno od općeprihvaćenih shvaćanja o vizualnim fenomenima optičke iluzije jest da će mozak pokušati obraditi vizualne podatke povezujući ih sa svjetonazorom pojedinca. Odnosno, prikupljeno životno iskustvo pojedinca utjecat će na to kako mozak interpretira primljeni vizualni unos. Primjer ovog razumijevanja ima veze s mrljama tinte koje se ponekad koriste u savjetovanju i terapiji. Kada od pacijenta traži da identificira oblike koje vidi u mrljama tinte, mozak se poziva na prošlo iskustvo i znanje kako bi definirao primljene vizualne informacije kao neki objekt koji je poznat i stoga prepoznatljiv.
Vizualne iluzije također su često uključene u igre koje su široko rasprostranjene. Mnogi su ljudi pozvani da bulje u ono što se čini kao zbrka boja ili nasumični raspored točaka na pozadini kontrastne boje, a zatim ili odvrate pogled ili trepnu očima. Često će se pred očima pojaviti slika. Kao i kod mrlja tinte, rezultat ove aktivnosti je optička iluzija koja se stvara crpljenjem životnog iskustva pojedinca.
Čak i umjetnost može biti predmet ograničene vrste optičke iluzije. Ovisno o pozadini gledatelja, može se činiti da slika ili skulptura preuzima elemente koje drugi ljudi ne prepoznaju. Međutim, nije neobično da taj element prepoznaju i drugi nakon što se na pojedinosti ukaže i tako asimilira u životno iskustvo pohranjeno u mozgu.
Optička iluzija možda nema stvarno postojanje u obliku predmeta koji se može dodirnuti. Privid je izvrstan primjer ove vrste iluzije. Kombinacija želja pojedinca zajedno s bilo kojom formacijom koju mozak može protumačiti kao fizičku manifestaciju te želje dovest će do vizualne iluzije. Međutim, fatamorgana općenito nestaje iz vidnog polja kada pojedinac pokuša fizički angažirati percipiranu sliku.