Optičko zračenje odnosi se na spektar elektromagnetskog zračenja koje se kreće u valnim duljinama od 100 nanometara (nm) do 1 milimetar (mm) koje se sastoji od infracrvenog zračenja, vidljive svjetlosti i ultraljubičastog zračenja. Zračenje s valnim duljinama na donjem kraju, između 100 nm i 400 nm, kategorizirano je kao ultraljubičasto zračenje, dok se ono između 400 nm i 800 nm odnosi na vidljivo svjetlo koje se može vidjeti ljudskim okom. Za valne duljine svjetlosti iznad ove razine, od 800 nm do 1 mm, kaže se da pripadaju pojasu infracrvenog zračenja. Iako je ljudskom oku nevidljivo, na njega utječu i ultraljubičasto i infracrveno zračenje, ovisno o duljini izlaganja, zbog čega je važno temeljito razumjeti optičko zračenje pri izradi uređaja za umjetnu rasvjetu.
Čak je i umjetna svjetlost izvor optičkog zračenja, bez obzira emitira li vidljivu ili nevidljivu svjetlost. Televizijski i računalni zasloni, koncertna svjetla, svjetla za varenje i žarulje za sunčanje samo su neki od uređaja koje ljudi stalno koriste. Poznavanje vrste emitirane svjetlosti i trajanja izloženosti ključno je za određivanje postoje li optički rizici pri korištenju tih uređaja. Godine 2002. Europski parlament i Vijeće postavili su Direktivu o umjetnom optičkom zračenju koja definira optičko zračenje i naglašava minimalne sigurnosne i zdravstvene zahtjeve za ljude koji rade s ovom vrstom zračenja u svom radnom okruženju. Određene vrste zračenja, poput sunčeve svjetlosti, mikrovalova, radio valova i X-zraka, nisu obuhvaćene ovom direktivom.
Različite vrste zračenja su korisne ili štetne za zdravlje osobe ovisno o trajanju izloženosti. Na primjer, svjetiljke za sunčanje koje emitiraju ultraljubičasto zračenje mnogi koriste za dobivanje preplanule boje u određenom vremenu. Međutim, previše izlaganja ultraljubičastom zračenju, bilo zbog umjetne svjetlosti ili prirodne sunčeve svjetlosti, može dovesti do oštećenja kože i preranog starenja kože; štetno je i dugotrajno izlaganje infracrvenom zračenju. Iako većina izvora svjetlosti koji se koriste u radnom okruženju ne predstavlja nikakav rizik od optičkog zračenja za radnike, važno je da oni koji projektiraju takva okruženja budu svjesni rizika i imaju na umu granične vrijednosti izloženosti.
Neke od industrija u kojima se koriste specijalizirani izvori svjetlosti uključuju industrijske lasere, zavarivanje i obradu metala te televizijsku studijsku rasvjetu. Ostala područja uključuju ultraljubičaste žarulje, rasvjetu pozornice i svjetla za sunčanje. Iako je direktiva prvenstveno stvorena kako bi se spriječilo izlaganje radnika prekomjernom zračenju, kao i pravovremeno otkrivanje bilo kakvih neželjenih učinaka na zdravlje, ona također nastoji spriječiti sve dugoročne zdravstvene rizike zbog redovite izloženosti. Poslodavci moraju provoditi procjene rizika u skladu s direktivom i koristiti akcijske planove koji uključuju različite mjere kako bi osigurali da granične vrijednosti izloženosti nisu prekoračene.