Što je Opus Incertum?

Opus incertum je bila tehnika zidane gradnje koju su koristili stari Rimljani. Stil uključuje korištenje malih kamenčića različitih oblika u izgradnji zidova ili drugih arhitektonskih temelja, kao što je zidanje koje se koristi za izgradnju mostova. Uglavnom se koristio tijekom prvog i drugog stoljeća prije Krista. Izraz doslovno znači “nesiguran rad”, vjerojatno se odnosi na nepravilan izgled zidova izgrađenih ovom tehnikom.

Za opus incertum korišteni su mali komadi kamena nepravilnog oblika — promjera oko 4 inča (oko 100 milimetara). Ti su kameni komadi postavljeni u zid od betona. Povremeno su se u zidove postavljale i vodoravne crte cigle ili pločica. Kameni zidovi ili nisu bili obrađeni ili su bili odjeveni samo s jedne strane, što je dovelo do grubog, nepravilnog izgleda.

Najranija upotreba opus incertum bila je oko 210. do 200. godine prije Krista. Tehnika je uglavnom izumrla tijekom prve četvrtine prvog stoljeća, ali je ostala u upotrebi u nekim područjima do sredine prvog stoljeća prije Krista. Otprilike u to vrijeme postupno je zamijenjena opus reticulatum , tehnika koja koristi pravilan uzorak malih kamenčića u obliku dijamanta. Stil koji arheolozi nazivaju kvazi-retikulum označava prijelazno razdoblje između dva stila.

Tehnike gradnje obično se koriste za datiranje arheoloških nalaza jer su tehnike poput opus incertum bile u uporabi tek relativno kratko vrijeme. Vjerojatno najranija poznata upotreba ove tehnike nalazi se u Forumu Romanum, gdje je korištena za restauraciju. Primjeri opus incertum pronađeni su u dijelovima Italije koje su okupirali Rimljani. Zidovi izgrađeni ovom tehnikom i koji datiraju između 200. i 150. godine prije Krista pronađeni su na mnogim mjestima, uključujući Pompeje, bazilike na gradskim trgovima ili javnim tržnicama te razne hramove.

Marcus Vitruvius Pollio, koji je živio sredinom prvog stoljeća prije Krista, bio je arhitekt i inženjer koji je opisao opus incertum u svom višetomnom spisu “De Architectura libre decem” – “Deset knjiga o arhitekturi”. “De Architecura” je jedino cjelovito djelo o arhitekturi koje je preživjelo iz tog razdoblja. Vitruvije je opus incertum nazvao “starim načinom” gradnje zidova, pokazujući da ga je do tada uglavnom zamijenio opus reticulatum. Tvrdio je da je opus reticulatum gracioznijeg izgleda, ali slabiji i vjerojatnije da će pucati od starijeg stila gradnje.