Organizacijska etika su standardi koji se odnose na ljudsko ponašanje, koje promiču i kojih se pridržavaju organizacije i poduzeća. Standardi pokušavaju kvantificirati i regulirati međuljudske odnose u nastojanju da se izbjegne štetno ponašanje ili šteta za organizaciju. Definiranje i upravljanje vrijednostima kolektivne grupe ljudi unutar organizacije čini praktičnu primjenu organizacijske etike.
Postoje različiti procesi koje organizacija može koristiti za stvaranje ovih standarda. Ako se regulatorni zakoni bave etičkim pitanjima, onda su ti zahtjevi često detaljno navedeni u etičkim standardima. Vjerojatno će se razmotriti etička područja i problemi koji mogu utjecati na dionike organizacije. Dionici mogu uključivati dioničare, kupce, susjede i one u lancu nabave tvrtke.
Etički standardi za organizaciju pokušavaju kvantificirati i definirati ponašanja koja proizvode korisne učinke u organizaciji i u sferi utjecaja organizacije, te spriječiti štetna ponašanja. Organizacijski pristup etici može varirati od laissez-faire do vrlo proaktivne metodologije koja detaljno opisuje specifična očekivanja u ponašanju. U proaktivnom pristupu, organizacija pokušava eliminirati siva područja koja mogu uzrokovati etičke propuste.
Kada organizacija usvoji laissez-faire pristup etici, ona u biti omogućuje zaposlenicima i menadžmentu da sami donose etičke odluke na temelju vlastitih prosudbi i standarda morala. Budući da se članovi organizacije možda kolektivno ne slažu oko toga što je etičko ponašanje, cjelokupni teret etičke usklađenosti snosi se na pojedinca. Možda postoji malo ili nimalo etičke obuke za zaposlenike ili menadžment. Od ljudi se očekuje da čine pravu stvar, ali “prava stvar” nije posebno definirana. Problem s ovim pristupom je što svaka osoba može imati drugačiji način definiranja što je etično, a što nije.
S druge strane, organizacijska etika može se definirati na krajnje detaljan način, specificirajući točno etičko ponašanje koje se očekuje u odnosima. Na primjer, priručnik za zaposlenike mogao bi sadržavati popis koji definira takve etičke radnje kao što su čuvanje povjerljivosti klijenata, ne širenje glasina o drugim zaposlenicima i nikad korištenje imovine tvrtke za osobnu upotrebu. Ovo je pristup organizacijskoj etici usklađenosti i obično koristi posebne kazne za nepoštivanje. Problem s ovim pristupom je što te sive zone u etičkom ponašanju nisu navedene.
Između ove dvije krajnosti nalaze se pristupi organizacijske etike koji koriste opće poticaje da se učini ispravna stvar, ili da bude pošten, ili da bude pošten. I u ovom pristupu postoje rizici. Iako se može ponuditi etička obuka, ljudi iz različitih sredina mogu na različite načine definirati poštenje i moral.