Što je organizirani rad?

Organizirani rad je drugi izraz za radnički sindikat. Organizirani rad odnosi se na skup stručnjaka koji se udružuju kako bi pregovarali o uvjetima rada s poslodavcem. Ova taktika uživa u povijesti koja se proteže od industrijske revolucije do modernog doba. Ti se sindikati sastoje od dvije različite vrste, horizontalne i vertikalne, a koriste ih i bijeli i plavi ovratnici.

Podrijetlo organiziranog rada je u najboljem slučaju maglovito, ali se vjeruje da potječe iz srednjovjekovnih europskih trgovačkih cehova. Sindikati su bili organizirani s prekidima tijekom stoljeća, ali su se konačno kristalizirali u 1800-ima u Europi i Sjedinjenim Državama. Radnici tvornice udružili su se za bolju plaću, bolje uvjete rada i bolje radno vrijeme, a ako zahtjevi nisu bili ispunjeni, zaposlenici su često štrajkali. Štrajk radnika znači da članovi određenog sindikata odbijaju raditi sve dok se zahtjevi ne ispune, što rezultira obustavom rada, što bi moglo uzrokovati gubitak poduzeća.

Kolektivno pregovaranje smatra se ključnim oruđem organiziranog rada. Ovo je pregovor koji uključuje čelnike sindikata i čelnike poduzeća. Kolektivno pregovaranje tradicionalno prethodi štrajku radnika i ima za cilj da uputi zahtjeve radnika upravi. Često se izmjene i dopune zahtjeva vrše sve dok obje strane ne budu zadovoljne, a ako ne, sindikat bi mogao pozvati na štrajk.

Organizirana radna snaga nalazi se diljem svijeta i na različitim poljima kao što su električari, filmski glumci, javni zaposlenici, čeličani i još mnogo toga. Sindikati su kategorizirani u bilo koje od dva polja, horizontalno ili vertikalno. Obje vrste služe istoj svrsi.

Horizontalno organizirani rad predstavlja radnike koji dijele sličan zanat. Na primjer, sindikat slojeva opeke predstavljao bi samo radnike koji se striktno bave gradnjom od opeke. Suradnike, na primjer, koji voze kamione s cementom ili rade kao stolari, ovaj sindikat ne bi predstavljao i mogli bi imati svoje.

Vertikalni oblik organiziranog rada predstavlja i cjelokupnu organizaciju. Primjer je sindikalna gradska vlast. U ovom sindikatu svi, od administrativnih pomoćnika preko računovođa do visokih gradskih dužnosnika, predstavljaju jedan organizirani sindikat. U ovom slučaju gradonačelnik ili upravni odbor ne bi bili članovi sindikata jer oni imaju kontrolu i bili bi ljudi s kojima bi sindikat pregovarao.