Organoklor je definiran kao bilo koji organski spoj koji sadrži ugljik i vodik, te dijeli elektronske parove od jednog ili više atoma klora putem kovalentne veze. Nekoliko kemikalija spada u ovu kategoriju, uključujući organoklorne pesticide. Zapravo, poliklorirani bifenili (PCB), klorofluorougljikovodici (CFC) i dikloro-difenil-trikloretan (DDT) sadrže klorirane ugljikovodike. Druga kemijska klasa poznata kao poliklorirani dibenzodioksini (PCDD), ili dioksini, također se klasificiraju kao organoklorni.
Uz rijetke iznimke, organoklorne tvari se ne pojavljuju u prirodi izolirane, već se nalaze u biološkim domaćinima poput bakterija i raznih morskih organizama. Osim toga, mnogi organoklorni spojevi komponente su alkaloida, flavonoida i terpina koji se prirodno nalaze u biljkama i životinjama. U stvari, grašak sadrži kloriranu verziju hormona indol-3-octene kiseline, dok otrovne drvene žabe porijeklom iz Ekvadora sadrže organoklorni alkaloid u svojoj koži poznat kao epibatidin. Ostale vrste organoklora su nusproizvodi prirodnih kemijskih reakcija. Dioksini, na primjer, nastaju pod visokim temperaturama tijekom šumskih požara i na mjestima gdje je munja udarila.
Neke vrste organoklorina su vrlo otrovne. Zapravo, organoklorni insekticidi kao što su DDT, aldrin i endrin, intenzivno su se koristili 1940-ih u SAD-u za zaštitu poljoprivrednih usjeva, ali s nesretnim utjecajem na okoliš. Budući da mnogi organoklori nisu topljivi u vodi, oni se akumuliraju u masnom tkivu mora i divljih životinja. Oni ne samo da ostaju postojani u okolišu, već ih oceanske struje i atmosferski vjetrovi prenose i na znatne udaljenosti. Zbog toga se nalaze u netaknutim regijama, poput Arktika.
Korištenje organoklornih pesticida u SAD-u je 1980-ih i 1990-ih zabranila Agencija za zaštitu okoliša. Međutim, mnogi se i danas koriste u drugim zemljama. Što se tiče zdravlja ljudi, sumnja se da organoklori prisutni u okolišu uzrokuju niz komplikacija, uključujući urođene mane i rak.
Međutim, nisu svi klorirani ugljikovodični spojevi toksični. Zapravo, više od 100 služi korisnim svrhama u medicini. Na primjer, antidepresivni lijek sertralin (Zoloft), antibiotik vankomicin i antihistaminik loratadin (Claritin) svi sadrže organoklorne. Ova sredstva se također nalaze u raznim namirnicama i prehrambenim proizvodima, poput određenih mahunarki i umjetnih zaslađivača.
Osim organoklorina koje je stvorio čovjek, mnogi kemičari i biolozi tvrde da prirodno klorirani spojevi imaju vrlo specifične biološke funkcije koje su jednako bitne za život kao kisik, dušik i ugljik. Od posebnog je interesa potencijal nekih od ovih spojeva u budućnosti medicine, posebno onih dobivenih iz morskog života. Na primjer, spongistatin, organoklorni metabolit dobiven iz spužve koja uspijeva u Indijskom oceanu, pokazuje snažna svojstva protiv raka. Istraživači se nadaju da bi slični spojevi pronađeni u plavo-zelenim algama mogli jednog dana pružiti lijek za HIV i AIDS.