Organska kemija je grana kemije koja uključuje proučavanje strukture, sastava i sinteze spojeva koji sadrže ugljik. U razumijevanju ovog oblika kemije, važno je napomenuti da sve organske molekule uključuju ne samo ugljik, već i vodik. Iako je istina da organski spojevi mogu sadržavati i druge elemente, veza između ugljika i vodika je ono što spoj čini organskim.
Izvorno je ovo područje definirano kao proučavanje spojeva stvorenih od živih organizama, ali je njegova definicija proširena i na umjetno sintetizirane tvari. Prije 1828. svi su organski spojevi dobiveni iz živih organizama. Znanstvenici nisu vjerovali da je moguće sintetizirati organske spojeve iz anorganskih spojeva, a mnogi koji su to pokušali nisu uspjeli. Međutim, 1828. urea je napravljena od anorganskih tvari, čime je otvoren put za novu definiciju organske kemije.
Poznato je više od 6 milijuna organskih spojeva, a osim što ih ima u izobilju, oni su i jedinstveni. To je zato što atomi ugljika imaju sposobnost stvaranja jakih veza s mnogo različitih elemenata. Atomi ugljika također se mogu kovalentno vezati za druge atome ugljika, dok istovremeno stvaraju jake veze s drugim atomima nemetala. Kada se atomi ugljika povežu zajedno, mogu formirati lance koji se sastoje od tisuća atoma, kao i prstenove, kugle i cijevi.
Mnogi pojedinci smatraju da je organska kemija vrlo komplicirana i nepovezana sa svakodnevnim životom. Iako je proučavanje ove discipline možda složeno, vrlo je važno za svakodnevni život. Zapravo, organski spojevi dio su svega, od hrane koju ljudi jedu do proizvoda koje koriste. Važni su u stvaranju odjeće, plastike, vlakana, lijekova, insekticida, kemikalija dobivenih iz nafte i dugog popisa proizvoda koji se koriste za održavanje života i njegovo udobnije.
Ovo područje studija nije važno samo za one koji su zainteresirani za znanstvene karijere, već za svakog pojedinca koji živi danas i za one koji će se roditi u budućnosti. To je ključno u razvoju novih proizvoda i poboljšanju onih o kojima su ljudi postali ovisni. Svake godine organski kemičari dođu do otkrića koja su od pomoći u poboljšanju lijekova, potpomaganju poljoprivrednog rasta, razumijevanju ljudskog tijela i obavljanju bezbroj zadataka važnih za prosječnu osobu.