Izvorni trošak je trošak vezan uz stjecanje imovine i stavljanje u upotrebu u trenutku stjecanja. Ovaj izraz se koristi u računovodstvene svrhe, a prijavljuje se u poreznim prijavama kao priznati poslovni trošak kada se imovina stječe u poslovne svrhe. Izvorni trošak nije ekvivalent fer tržišnoj vrijednosti, zamjenskoj vrijednosti, novčanoj vrijednosti ili drugim vrstama procjena koje se koriste u različite računovodstvene svrhe.
Za neku imovinu, izvorni trošak je jednostavno trošak imovine u trenutku kupnje. U drugim slučajevima, postoje troškovi povezani s instaliranjem novog sredstva. To može uključivati poreze i naknade, kupnju pribora potrebnog za rad sredstva, naknade za instalaciju, provizije i druge povezane troškove. Kako bi bili uključeni u izvorni trošak, svi ovi troškovi moraju biti dokumentirani kako bi se pokazalo da su bili potrebni i povezani s nabavom i ugradnjom novog sredstva.
Kada se imovina kupuje za tvrtku, može se odbiti ili otpisati na porez. Porezne vlasti priznaju da operativni troškovi povezani s poduzećem uključuju troškove zamjene, popravka i održavanja imovine koja se koristi za pokretanje poslovanja. Dokumentacija mora biti prisutna za svu tu imovinu i poduzeće mora biti u stanju pokazati da je koristi u poslovne svrhe. Imovina koju je za osobnu upotrebu stekao netko tko radi ili posjeduje tvrtku nije porezno priznat.
S vremenom se imovina amortizira. Izvorni trošak je brzo veći od stvarne vrijednosti imovine. Osiguravajuća društva koja osiguravaju pokriće zamjenske vrijednosti inzistiraju na vrednovanju imovine u smislu koliko bi koštala njihova zamjena, a ne prema izvornom trošku. To osigurava da u slučaju da je imovina izgubljena, ukradena ili oštećena, bude dostupno dovoljno novca za zamjenu bez preplate potraživanja. Ljudi koji su specijalizirani za procjenu imovine mogu se pozvati da utvrde vrijednost imovine za potrebe osiguranja.
Ljudi koji nisu sigurni što uključiti u izvornu cijenu imovine mogu zatražiti upute od poreznog računovođe. Porezna dokumentacija s previše potraživanja može izazvati sumnju kod poreznih tijela i važno je osigurati da su informacije točne i potpune kako bi se smanjio rizik od revizije. Revizije mogu rezultirati prilagodbom porezne obveze, a u nekim slučajevima porezna tijela mogu utvrditi da je počinjena prijevara, izlažući ljude rizicima zakonskih kazni.