Ortopedska rehabilitacija je oblik fizikalne terapije koja liječi veliki broj stanja koja utječu na koštani i mišićni sustav. Fizikalna terapija se provodi kroz njegu jedan na jedan između terapeuta i pacijenta, kako bi se bolje uklopila u specifične potrebe pacijenta. Fizioterapeuti su osposobljeni za liječenje cijelog tijela, a duljina potrebne fizikalne terapije uvelike ovisi o težini ozljeda pacijenta.
Ozljede poput bolova u vratu i leđima ili tendinitisa ramena mogu se liječiti ortopedskom rehabilitacijom, zajedno sa sindromom karpalnog tunela, uganućama koljena i gležnja te bolovima u kuku. Ortopedska rehabilitacija često je potrebna nakon operacije kako bi se pomoglo u procesu ozdravljenja kod pacijenata koji su imali fuziju kralježnice, potpunu zamjenu kuka ili koljena i rekonstrukciju gležnja. Ostala stanja koja mogu zahtijevati operaciju u kombinaciji s ortopedskom rehabilitacijom su potpune zamjene ramena, laminektomije, popravci rotatorne manšete i meniscektomije.
Fizioterapeut će procijeniti pacijenta tijekom prvog inicijalnog posjeta uredu kako bi odredio pacijentov raspon pokreta, njegovo držanje i koliko on ili ona može funkcionirati kada se kreće. Terapeut će razgovarati o razinama boli koju pacijent može doživjeti, zajedno o tome koliko je snage prisutno oko ozlijeđenog područja. Nakon evaluacije, terapeut će izraditi osobni plan liječenja na temelju specifičnih potreba pacijenta, a potom će pacijent proći kroz ortopedsku rehabilitaciju.
U prosjeku, terapijske sesije općenito traju 30-60 minuta. Te sesije mogu uključivati istezanje, manualnu terapiju i vježbe, kao i educiranje pacijenta o njegovom stanju. Individualne sesije s terapeutom pomažu pacijentu da stekne bolje znanje o svojoj ozljedi i da razvije bolji odnos sa svojim terapeutom. Terapijske sesije teku glatko kada se terapeut mora usredotočiti samo na jednu osobu istovremeno, dajući pacijentu mogućnost da se više usredotoči na sebe, što rezultira bržim vremenom ozdravljenja. Pacijent se obično podučava tehnikama koje treba koristiti kod kuće kako bi sam kontrolirao svoje simptome i kroz proces terapije.
Ortopedska rehabilitacija može, ali i ne mora biti bolna. To će ovisiti o ozljedi koja se liječi. Ponekad ortopedska rehabilitacija može započeti kao bolan proces, ali kako pacijent postaje jači, bol se smanjuje ili potpuno nestaje. Nakon što se utvrdi da terapija više nije potrebna, odgovornost je fizioterapeuta da se pobrine da pacijent bude pravilno educiran o ozljedi i da se pošalje kući s informacijama o samokontrolnoj skrbi. Pacijent se tada može nastaviti brinuti o sebi kod kuće kako bi izbjegao bilo kakve zastoje ili ponovno ozljeđivanje.