Osigurana obveznica je utrživi dužnički instrument na kojemu su isplate prihoda osigurane od strane treće strane. Osiguranje obveznica štiti vlasnike obveznica od gubitka u slučaju da izdavatelj obveznica ne izvrši plaćanje duga. Osiguranje ili nedostatak istog ima izravan utjecaj na prinos koji plaća izdavatelj obveznice i utrživost obveznice.
Vlade i privatne tvrtke prodaju obveznice kako bi prikupile novac za projekte kao što su nova gradnja i projekti proširenja. Rok trajanja obveznica je od šest mjeseci do 30 godina, a vlasnici obveznica primaju kamate na mjesečnoj, tromjesečnoj, polugodišnjoj ili godišnjoj razini. Državne obveznice opće obveze osigurane su od budućih poreznih prihoda, dok su prihodne obveznice potkrijepljene prihodima od određenih projekata ili pothvata kao što su potvrde o naplatnim kućicama ili plaćanje računa za komunalne usluge. Korporativne obveznice potkrijepljene su financijskom snagom tvrtke koja izdaje obveznice, dok su obveznice osigurane hipotekom osigurane od plaćanja iz komercijalnih ili stambenih hipoteka. Općenito se porezno zaštićene obveznice smatraju najmanje rizičnim, dok se obveznice pod hipotekom smatraju najrizičnijima; međutim, svi vlasnici obveznica izloženi su određenom stupnju rizika neispunjenja obveza.
Osiguravatelji obveznica obično su privatne investicijske tvrtke ili osiguravajuća društva. Tvrtke prodaju police osiguranja izdavatelju obveznica i suglasne su da će platiti kamate ako izdavatelj obveznica ne plati dug. Police osiguranja kupuju se prije prve prodaje obveznica kako bi potencijalni ulagači od samog početka znali da kupuju osiguranu obveznicu. Mnoge se vrste obveznica mogu prodati na sekundarnom tržištu, ali osiguranje ostaje na snazi bez obzira na promjenu vlasništva obveznice. Konzervativni ulagač s niskom razinom tolerancije rizika može radije kupiti osiguranu obveznicu nego neosiguranu obveznicu jer prisutnost osiguranja uvelike smanjuje glavni rizik.
Prinosi plaćeni na obveznice odražavaju stupanj rizika s kojim su se ulagači prisiljeni boriti. Obveznice niskog rizika kao što su obveznice koje izdaju nacionalne vlade u razvijenim zemljama imaju tendenciju da plaćaju niže prinose jer se na te obveznice gleda kao na niskorizične. Obveznice osigurane hipotekom obično isplaćuju veće prinose zbog relativno visoke razine rizika s kojom se bore vlasnici obveznica. Vlasnici obveznica koji kupuju police osiguranja mogu plaćati niže prinose jer polica osiguranja smanjuje razinu glavnog rizika. Stoga, dok kupnja osiguranja može povećati troškove izdavatelja obveznice, kupnja osiguranja također smanjuje dugoročne kamate.
Neki ulagači smatraju da su osigurane obveznice ulaganja bez rizika. U stvari, vlasnici obveznica mogu izgubiti novac na osiguranoj obveznici ako osiguravatelj postane nesolventan ili ne ispuni svoje obveze. Osiguravajuća društva poput izdavatelja obveznica podliježu kreditnim ocjenama pa mnogi ulagači kupuju samo obveznice koje su osigurane od strane tvrtki s dobrim kreditnim rejtingom.